Jedan od najboljih srpskih arbitara ispričao je zanimljive epizode svoje karijere kolumnisti MONDA Nebojši Petroviću.
Poznati srpski sudija Srđan Jovanović razgovarao je sa kolumnistom MONDA Nebojšom Petrovićem i govorio o teškoćama rada arbitara u Srbiji, ali i o onim ljepšim stranama tog posla.
U Srbiji se poslije prve greške sudije stavljaju na lomaču, dok je u Evropi situacija potpuno drugačija. Što sudija napravi veću grešku, to dobija težu i zahtjevniju utakmicu.
Jovanović je objasnio tu situaciju iz ugla arbitara.
"Naravno. UEFA se neće odreći dobrog sudije zbog jedne greške. Oni su tog sudiju stvarali 10 godina da bi ga sada skinuli sa liste poslije 90 minuta. To bi bilo nehumano. Ako sudija vrijedi, on će poslije te greške biti najbolji na prvoj sljedećoj utakmici. Možda je samo imao loš dan, kao što se igraču dogodi da promaši penal u finalnoj utakmici Svjetskog prvenstva. Pa zar su Italijani trebali da streljaju Roberta Bađa u Pasadeni 1994. godine? Kod nas je specifično podneblje. Svako jutro se budiš sa tom greškom koju si napravio na prethodnoj utakmici. Srećeš ljude na ulici i oni te pamte samo po tome, niko se neće sjetiti da si prije toga vrhunski odsudio 50 važnih utakmica. Imamo sudije koje su bile sjajne tokom cijele karijere i onda ih je jedna situacija u derbiju obilježila za cijeli život. Ali to je nezahvalna strana poziva fudbalskog sudije".
Sudije su ljudi od krvi i mesa, a kao takvi moraju i da pogriješe. Nažalost, poslije toga treba živjeti sa tom greškom u glavi…
"Odlična konstatacija. Danas u ovoj 3D tehnologiji, sve se vidi i sve se zna. Mi smo u aprilu prošle godine polagali za VAR na jednom turniru u Turskoj, morali smo da odsudimo dvije utakmice da bismo dobili sertifikat. Ja sam na jednoj od tih utakmica, preinačio odluku sa žutog na crveni karton. U tom trenutku je krenula borba sa samim sobom. Prvi put u životu sam shvatio da sam pogriješio u toku utakmice. Dokle god ne pogledamo situaciju, mi se u dubini duše nadamo da kamera neće otkriti grešku. Moraš da budeš dovoljno objektivan da kažeš „da, ovo je greška“, promijeniš je na terenu i nastaviš da sudiš kao da se ništa nije desilo. Zato sam i rekao momcima iz mog tima, ukoliko nam VAR promijeni odluku, nema panike, idemo dalje. Lako ćemo poslije utakmice da sjednemo u sobu i da satima analiziramo zašto smo pogriješili".
Mladi srpski sudija je poslije završnih turnira za mlađe selekcije i Lige Evrope, prošle sezone osjetio i draž Lige šampiona na utakmici između Ajaksa i Lila.
"Dve potpuno različite stvari, ali podjednako izazovne i interesantne. Liga šampiona je nešto o čemu sam sanjao prvi put kada sam uzeo pištaljku u ruke. To je najveće klupsko takmičenje na svijetu. Derbi je takođe san koji sam uspio da dosanjam. Rodom sam iz Beograda i znam koliko ta utakmica znači navijačima i jednog i drugog tima" – kaže Jovanović i navodi veoma interesantan primjer iz Engleske:
"Tamo svaki sudija prije dolaska na listu ima pravo da se izjasni i da napiše ime kluba za koji navija. U tom slučaju, njih ne delegiraju na mečevima tih klubova. Kod nas je to praktično nemoguće jer u Srbiji većina ljudi navija ili za Zvezdu ili za Partizan. Nisam se nikada izjašnjavao, niti planiram. Stvarno je suludo pisati o fudbalskom sudiji koji navija za neki klub, iako je to sasvim prirodno. Svi smo mi kao klinci odlazili na stadione, imali svoje idole i simpatisali određene klubove. To vremenom preraste u profesionalizam, polako se ta strast stavlja u drugi plan i vi svoju karijeru usmjeravate u potpuno drugom pravcu“.
KAKO JE "ISKORISTIO" TOŠIĆA ZA PEPA
Popularnost Srđana Jovanovića naglo je porasla poslije anegdote sa portugalskim reprezentativcem Pepeom.
"Meč između Portugala i Farskih ostrva bio je naše vatreno krštenje na reprezentativnom nivou. Mi sudije znamo i prije utakmice koji igrač može da nam napravi probleme u toku igre. Pepe je po prirodi prgav i zato sam razmišljao kako da se pripremim i kako da ostvarim sa njim neku zdravu komunikaciju. Pošto je prvi ušao u tunel, ja sam iskoristio priliku, prišao i rekao mu da ga je pozdravio Duško Tošić i da sam ja sa Duškom dobar prijatelj. Računao sam pošto igraju u istom klubu (Bešiktašu), valjda neće praviti problem prijatelju svog prijatelja. Tako je i bilo, bio je skroz korektan, mada je i ubjedljiv rezultat na strani Portugala doprinio mnogo mirnijoj utakmici. Najzanimljivija stvar u cijeloj priči je da se ja uopšte nisam poznavao sa Duškom. Ali dok se Pepe vratio u Istanbul i to provjerio, ja sam svoj posao već bio odradio", dodao je Jovanović.
Pratite Mondo.ba na Facebooku, Instagramu i Twitteru. Aplikacija je dostupna za IOS i Android telefone.
Preuzimanje teksta, vijesti, fotografija i video snimaka dozvoljeno uz vidljivo navođenje izvora i linka ka MONDO portalu.