"Žuti" se danas oprostio od Borca i saigrača, te karijeru nastavlja u portugalskom Nacionalu. Evo šta je rekao o razgovoru za naš portal!
Prvog julskog dana 2016. godine, Vladan Danilović je, zajedno sa Asmirom Avdukićem i Borisom Gavrićem, predstavljen kao pojačanje Fudbalskog kluba Borac za takmičenje u Prvoj ligi Republike Srpske.
Skoro tri mjeseca kasnije, 24. septembra, debitovao je za seniorski tim "Velikana iz Platonove", a tačno četiri godine nakon "vatrenog krštenja" u crveno-plavom, objavljena je fudbalska vijest dana u BiH – popularni "Žuti" seli se u Portugal, a Borac ostvaruje najveći transfer u klupskoj istoriji – vrijedan milion konvertibilnih maraka!
Vezista rođen 1999. godine u Foči se u protekle četiri godine, koliko je proveo u gradu na Vrbasu, u potpunosti igrački afirmisao, a kao nagrada za nastupe u banjalučkom premijerligašu stigao je prelazak u portugalsku Primeiru, u redove Nacionala iz Funčala, rodnog grada jednog od najvećih asova koje je fudbal ikad imao, Kristijana Ronalda.
Vladan, koji je za Borac nastupio na više od 100 mečeva u zvaničnim takmičenjima, danas se, na popodnevnom treningu, rastao od sad već bivših saigrača, a u razgovoru za MONDO priznaje da nije moglo "bez knedle u grlu".
"Nakon četiri godine, došlo je vrijeme da se napusti Fudbalski klub Borac. Prilično emotivno sam doživio ovaj rastanak jer sam se ovdje afirmisao i kao igrač i kao čovjek, tako da mi je teško palo. Sa druge strane, moram da gledam sebe, moram da gledam svoju budućnost, kao i napredak, tako da mislim da je ovo pravi trenutak za rastanak", rekao je "Žuti" na početku razgovora za naš portal.
Rekosmo već, za Borac je debitovao tačno na današnji dan, prije četiri godine.
"U vatru ga je bacio" sadašnji strateg crveno-plavih Vlado Jagodić, a bilo je to na Gradskom stadionu u Banjaluci, u duelu sa "imenjakom" iz Šamca.
"Tako je, Jagodić mi je dao šansu da debitujem i da kasnije ostvarim sve ono što sam ostvario u Borcu, a mislim da sam, koliko-toliko, doprinio uspjesima."
Sa Borcem je Danilović, praktično, prošao sve i svašta – od nastupa u Prvoj ligi Republike Srpske, povratka u Premijer ligu BiH, pa ispadanja iz elite i novog ulaska u istu, do svjetala evropske pozornice.
Upitali smo ga za generalnu ocjenu svog boravka u Platonovoj.
"Dosta turbulentan period. Prošao sam, kako kažete, sve i svašta u klubu, ali ga napuštam u najboljem stanju otkako sam tu, pa mi je još teže. Prolazili smo kroz velike probleme i tu sam bio kad nisu mnogi koji sad žele da dođu u Borac, tako da mi je žao što napuštam klub u stanju u kojem je sad. Borac je počeo da se izdiže iznad svih problema koje je imao, raste iz godine u godinu, od srca želim nastavak tog puta i, ako Bog da, da se jednom vratim."
U Borcu je, od debija do danas, radio sa šest trenera (Zoran Dragišić, Vlado Jagodić, Vule Trivunović, Zoran Milinković, Igor Janković i Darko Vojvodić), a jednog posebno izdvaja.
"Svi su bili specifični, svi su imali neki poseban sistem i način rada, a od svakog od njih sam naučio nešto novo. Svaki je donosio neke novine koje su meni bile potrebne u tom trenutku i koje su me iskristalisale u ovo što sam danas. Zahvalan sam svima, počev od Vlade Jagodića, Darka Vojvodića, Branislava Krunića... ali ako bih baš morao da izdvajam, najviše mi je prijalo prisustvo Vuleta Trivunovića. Nekako smo se baš 'poklopili', davao mi je savjete i van fudbala. Svi su, naravno, doprinijeli, ali eto, njega bih izdvojio", poručuje Danilović.
Poruka za kraj bila je kratka i jasna.
"Vidimo se, ako Bog da, opet nekad!"