I već danas, na 75. rođendan Fudbalskog kluba Partizan, ekipa Aleksandra Stanojevića je daleko od svega - od evropske jeseni, do koje su nedostajala dva velika koraka; od borbe za titulu koju čekaju od 2017. godine.
Partizan je ponovo razočarao. Crno-bijeli su bili jalovi i često bezidejni, spori u kreiranjima napada, nerijetko lako zaustavljani.
Zapravo je fascinantno za koliko mečeva Partizana bi ove rečenice iznad mogle da se iskoriste. Lako je ostati nesiguran da li se radi o sinoćnjem remiju u Gornjem Milanovcu, "mršavim" pobjedama protiv Zlatibora, Bačke i Sfintula. Pa čak i mečevi u finišu mandata Save Miloševića.
Partizan je na gostovanju Metalcu uspio da osvoji tek jedan bod, za dva manje od onoga što im je iz nedjelju u nedjelju neophodno samo da bi održali korak sa Crvenom zvezdom, prije nego što bi i počeli da razmišljaju o eventualnom sustizanju velikog rivala.
U posljednjem meču pred pauzu zbog reprezentativnih obaveza (ali i posljednjem meču pred "vječiti" protiv Crvene zvezde), Partizan je ponovo kiksnuo, kao i početkom septembra. Sada bi Crvena zvezda mogla da se odmakne na "plus osam", a tek smo na početku oktobra, jedva prešavši četvrtinu sezone.
I već danas, na 75. rođendan Fudbalskog kluba Partizan, ekipa Aleksandra Stanojevića je daleko od bilo čega - od evropske jeseni, do koje su nedostajala dva velika koraka; od borbe za titulu koju čekaju od 2017. godine.
Sezona već klizi iz ruku
Mantra da "Partizan uvijek ide na pobjedu" ostala je samo izlizana fraza koja se koristi u nedostatku konkretnih poruka koje bi mogle da se pošalju navijačima crno-bijelih.
Prečesto, posljednjih godina, Partizan ide po pobjedu, ali se s njom ne vraća. I u ovakvoj "razuđenoj" Superligi sa 20 timova, crno-bijeli su već tri puta kiksirali. Ne bi to možda bilo tako strašno u nekoj drugoj ligi, ali u Srbiji je već odavno znak za alarm. Štaviše, Partizan je do sva tri kiksa "stigao" nakon što je imao prednost.
Tako je bilo i protiv Metalca, tima koji je "želio da igra fudbal", rečima trenrea Stanojevića. I istina je ono što je takođe napomenuo, nisu stvorili nijednu pravu šansu osim one iz koje su postigli gol. Postavlja se pitanje, zašto je "parni valjak" bio toliko usporen da nije mogao da ranje "završi" meč?
Partizan je nekako uspio da ostane bez dva boda iako su dva puta domaći ostali šokirani - prvo u 45. sekundi drugog poluvremena poslije gola Stevanovića, a drugi put poslije crvenog kartona Miloša Vranjanina.
Koliko je zapravo bilo dobrog fudbala ove sezone?
Kao što protiv Metalca crno-bijeli nisu igrali ni po čemu zanimljiv fudbal i kao što je Stanojević istakao da je prvo poluvrijeme bilo jako loše, tako je i Partizan ove sezone djelovao na većini svojih mečeva.
U svim takmičenjima su odigrali 13 mečeva, od čega su dva išla i do produžetaka. Za tih 1.230 minuta, odnosno 20,5 sati igre, koliko je zaista bilo dobrog fudbala?
Jedino su Javor i Inđija bili iz Humske ispraćeni sa po četiri, odnosno pet golova u mreži. U oba ta susreta, Partizan je stvarno dobru igru protiv slabog rivala pokazao u prvom dijelu igre protiv Javora (3:0 u 25. minutu) i u drugom poluvremenu protiv Inđije (od 1:0 do 5:0 za 28 minuta).
I to je otprilike to. Svi ostali mečevi bili su propraćeni mučenjem da se postigne gol, spornim situacijama u Kruševcu i Užicu poslije kojih se danima pričalo po medijima, do neubjedljivih pobjeda i protiv Sfintula i Bačke...
Stranaca "nema nigdje"
I ovo je još jedna tema koja se ponovo provlači, kao i prethodnih nedjelja. Partizanu nedostaju oni stranci iz prošle sezone. To se vidjelo i u Gornjem Milanovcu.
Sejduba Suma i Umar Sadik su bili promijenjeni na poluvremenu jer se nisu dovoljno zalagali, Takuma Asano se "nije vidio" pa ga je zamijenio Aleksandar Lutovac, dok je Bibars Natho propustio meč kao "peti stranac", usljed Banjakovog zauzimanja posljednjeg mesta u defanzivnoj liniji.
I u takvom slijedu događaja, ponovo se Partizan mučio. Uostalom, pomenuti mečevi protiv Javora i Inđije kada je Partizan postigao devet golova, tada je jedino Saša Zdjelar uspeo da se "umiješa" među strance. Svih preostalih osam golova postigli su Asano, Suma, Sadik i Natho. Sada bi posljednji od njih mogao i da ode, a ni drugi nisu na nivou iz prošle sezone. Daleko od toga.
Tako će Partizan poslije još jedne reprezentativne pauze biti na još jednom "mini" novom početku.
Prošli put je to bilo zbog rokade Milošević-Stanojević, ovog puta će to biti zbog dolaska Miloša Jojića, Svetozara Markovića i Ivana Obradovića.
Ali teško da će se mnogo šta promijeniti po pitanju sezone koja "klizi iz ruku".