Takav smo narod ili narodi, kako god.
Poslije svake pobjede nacionalnih timova "ukivamo u zvijezde" sve redom toliko da to postane degutantno i svima se smuči, a u istom maniru sve đuture spuštamo do najtamnijih dubina Hada nakon poraza, pa makar taj poraz došao poslije penala.
Naravski, govorim o neuspjehu reprezentacije Bosne i Hercegovine protiv Sjeverne Irske i pobjedi Srbije u Norveškoj.
Kad je fudbaler Hartsa Lijam Bojs pogodio mrežu Ibrahima Šehića u posljednjoj seriji penala na "Grbavici", Sjeverni Irci su eliminisali "zmajeve" uprkos činjenici da nisu ostvarili nijednu pobjedu u kvalifikacijama, niti u Ligi nacija.
Time su stekli pravo da se u finalu bore za plasman na EURO 2020 i skoro 10 mliona evra, koliko UEFA nagrađuje nacionalne selekcije za nastup na kontinentalnoj smotri, a nama ostavili "pljuvačinu", traženje krivaca i giljotiniranje odgovornih...
Najprije se osula paljba po igračima koji su označeni kao najveći krivci za nacionalnu tragediju širokih razmjera od strane najčešće anonimnih internet selektora i fudbalskih stručnjaka opšte prakse sa portala bez impresuma.
Ovog puta, najveći "pik" pao je na Edina Višću, koji je vjerovatno odigrao jednu od najslabijih utakmica u dresu "zmajeva", ali opet veliko je pitanje da li je napadač Bašakšehira zaslužio toliko sline na svom licu.
Moje mišljenje je da nije jer svako ima pravo na loš dan.
Potom je kriv selektor, ime je nevažno, iako je u ovom slučaju riječ o jednom od najvećih fudbalskih majstora u istoriji BiH i bivše Jugoslavije - Dušanu Bajeviću, koji je poslije osam godina udobne penzije prihvatio poziv da vadi kestenje iz vatre nakon smjene Roberta Prosinečkog.
"Neznalica, pregazilo ga je vrijeme, fudbal je napredovao, a mi igramo kao prije 20, 30 godina...", otprilike, to je stav prosječnog navijača BiH, da bi neki pronicljiviji shvatio da razlog poraza od "ispodprosječnih" momaka iz Belfasta, leži u foteljama FS BiH i direktno Elvedinu Begiću, prvom čovjeku saveza.
Riba smrdi od glave, uvjereni su samoproklamovani eksperti.
Begić je kriv što poslije Mundijala 2014. godine u Brazilu, "zmajevi" nisu omirisali plasman na veliko takmičenje, što nijedan klub iz Premijer lige BiH nikad nije zaigrao u grupnoj fazi Lige šampiona ili Lige Evrope i što je prelako "potrošio" selektore od Safeta Sušića, Meše Baždarevića, Prosinečkog pa sad do Bajevića.
Nema tu "trte-mrte", legendarni "princ sa Neretve" mora da ode da peca, igra šah ili da se druži sa unucima. I šlus!
Begić je vjerovatno trebao dati priliku Amaru Osimu, Mladenu Krstajiću ili nekom drugom mlađem stručnjaku koji je u toku sa svjetskim fudbalskim trendovima, kao da je Prosinečki matori deda.
Sve je ovo moguće da je istina, ali opet, jedino je Bajević imao hrabrosti da gurne u vatru igrače poput Siniše Saničanina, Anela Ahmethodžića, Amira Hadžiahmetovića, što da ne i Vladana Danilovića, koji su budućnost bh. reprezentacije.
Po mom shvatanju fudbala, osim dobrog sistema u kojem se zna ko šta radi i ko je za šta odgovoran, najveći krivac za eliminaciju od Sjeverne Irske je boginja Fortuna jer da je bila malo više naklonjenija "zmajevima", posebno kod slobodnjaka Miralema Pjanića, čiji je udarac završio na prečki, sad bismo pjevali neku drugu pjesmu i kao što rekoh, "ukivali u zvijezde" sve redom.
Što smo i radili nakon na primjer, remija sa "azurima" u Firenci, a gurali glave u pijesak zbog činjenice da Savez duguje milione maraka za porez.
To sad rade navijači i eksperti iz Srbije, čija je partija u Oslu protiv Norveške oduševila sve (ne)pristrasne ljubitelje fudbala, ne samo zbog pobjede i plasmana u finale baraža, već zbog zalaganja, htijenja, volje, funkcionalnosti linija, a najviše, što su prve zvijezde Norveške Erling Braut Haland i Martin Odegard završili u džepovima srpskih defanzivaca. Bukvalno.
O Sergeju Milinkoviću Saviću i njegovim pogocima po prvi put u srpskom dresu, pišu se ode i hvalospjevi, konačno se odaje priznanje Klaudiju Lotitu, vlasniku Lacija, zbog tvrdnje da je 100 miliona evra sitniš za srpskog vezistu.
Nije Lotito glup, znao je on sve vrijeme, oduševljene su pristalice "orlova"...
Ljubišu Tumbakovića, selektora Srbije i dojučerašnjeg potpunog ignoranta, s kojim su se svi sprdali zbog izjave da je i Bog na strani "orlova", sada mu se dodjeljuju "doktorske" diplome sa Sorbone, Oksforda, Harvarda i Jejla... Sve je to Pep Tumbiola "namjerno" učinio da skloni fokus sa igrača, a usmjeri pažnju javnosti i junački otrovne strelice preuzme na sebe.
Zasluženo...
Do prvog poraza, možda baš protiv realno "prosječne" Škotske 12. novembra u Beogradu, a onda ćemo opet da se vratimo na fabrička podešavanja i tražimo nečije "glave" na giljotini.
P.S. Formula je sasvim jednostavna: "U dobru se ne ponesi, u zlu se ne ponizi".