Trener Igokee u novogodišnjem intervjuu za MONDO govorio o pobjedama nad Partizanom i Zvezdom, čuvenim tajm-autima, te otkrio kojim se drugim sportom bavio poslije rata, kada nije bilo košarke, kako bi prehranio porodicu.
Uprkos odsustvu navijača bez kojih košarka pa ni bilo koji drugi sport, nisu to što jesu, ova sezona ABA lige donosi nam odličnu košarku i pregršt pozitivnih iznenađenje, neizvjesnosti, drame...
Jedno od iznenađenja, uslovno rečeno, je i ekipa Igokee koja igra vrlo dobru košarku, pobjeđuje velikane, zna da se nosi sa pritiskom u dramatičnim završnicama i koja je 2020. godinu završila sa skorom od 9 pobjeda i 2 poraza.
Odličan start i prvi dio sezone podsjetili su na čuvenu 2013. godinu kada je Igokea regularni dio sezone završila na prvom mjestu, a kao i tada, na klupi je domaći trener Dragan Bajić.
Temperamentni trener u novogodišnjem razgovoru za MONDO govorio je o odličnoj formi Igokee, poređenju sa čuvenom sezonom kada je njegovoj ekipi praktično oduzeto pravo nastupa u Evroligi, svojim igračima, svojim vrlinama i manama, pa i čuvenim-tajm-autima, te otkrio kojim se sportom osim košarke još bavio kako bi prehranio porodicu.
Počeli smo od pogleda na tabelu, odnosno odličnog starta sezone u koju je osim njega, nejgovog stručnog štaba i rukovodstva kluba malo ko očekivao.
"Puno je razloga bilo da ne očekujemo baš ovakav start. Prva stvar je to što imamo novi tim. Svakom treneru za sklapanje tima treba puno vremena, da tim počne funkcionisati kako ti zamišljaš. Nisu ni to ni dva, ni tri ni pet mjeseci, sigurno da treba više. Kad je u pitanju selekcija ekipe kod svih igrača imao sam podršku svih ljudi u klubu i mislim da takav rad samo može donijeti rezultate. Ja uvijek kao trener prihvatam sugestije, argumente, uvijek ću poslušati druge i na osnovu svega donijeti odluku", počeo je Bajić o prelaznom roku u kojem su u Igokeu stigli Antabija Voler, Edin Atić, Džeki Karmajkl, Stefan Fundić, Marko Jošilo, Entoni Clemons, Dragan Apić...
"Mene je stvarno radovao početak priprema, tih nekih 15 dana kada su svi momci bili na okupu, nema veće draži kada ulaziš u salu i izlaziš iz nje srećan, a ja sam se tako osjećao u tih prvih 15 dana. Momci su prihvatili moj režim rada, a on nije lagan jer tražim maksimalnu koncentraciju i maksimalnu posvećenost.. Poslije druge pripremne utakmice sa Cibonom, kreću problemi i jedan po jedan igrači su bili pozitivni na korona virus. Ostao sam sa mladim igračima sa sedam, osam igrača. Najgore je što je taj period taman kada se trebala brusiti forma kroz pripremne utakmice, a bilo je njih . koji su pauzirali i duže od mjesec dana. To je za jednog igrača stvarno previše, računajući i to da smo imali prekid sezone ranije. Brinulo me kako će se odraziti sve to na ekipu i sezonu. Bili smo skoro 50 dana u sali, nismo izašli nigdje, i to je psihološki teško za igrače".
Njjegova ekipa uprkos problemima dobro je otvorila sezonu, a Bajić ističe da poraz od Mege, jedan od dva ukupno, nije iznenađenje s obzirom da je Igokea bila posvećena tme da obezbijedi grupnu fazu FIBA Lige šampiona.
"Pokušali smo da se plasiramo u Ligu šampiona, ostavili srce na terenu i ostvarili smo to, a cijena toga bila je ta utakmica protiv Mege. Kao trener sam čitavu sedmicu prije Mege osjetio da to nije ono što ja želim. Pustio sam da ide kako ide, izgubili smo, ali je to plod plasmana u Ligu šampiona. Stao sam iza svojih igrača, preuzeo sam odgovornost na sebe, a mislim da su oni to shvatili i vratili su mi najbolje. Ne samo u utakmici sa Partizanom, bio je gust raspored, Primorska, gostovanje Krki, pa u Splitu, sve smo to dobili karakterom, na pola koša i to je bio neki pokazatelj da će sezone krenuti u dobrom smjeru", priča Bajić.
Jedna od prelomnih utakmica je i pobjeda nad Partizanom 90:84, ostvarena poslije produžetka, da bi Igokea poslije ponovo ušla u problem, jer je zbog pozitivnih na korona virus u drugim ekipama u novembru odigrala samo dvije utakmice.
"Sigurno je da kada dobiješ velikog protivnika kao što je Partizan da to daje veliko samopouzdanje. Ono što ja hoću od igrača da budu zreliji, pametniji i bolji, i kao igrači i individualno. A nas su ponovo nakon toga zadesili problemi, sada kod drugih ekipa i odigrali smo u novembru samo dvije utakmice. Za igrača je teško kad si samo u sali i treniraš, psihološki je to teško".
Igokea se i sa tim izborila i završila godinu sa skorom 9-2, ali Bajić stoji čvrsto na zemlji.
„Ja kao trener imam dovoljno iskustva i situacija i kad sam bio i gore i dole, s tim da svaku sezonu koju sam počinjao nisam upadao u problem ispadanja. Stojim čvrsto na nogama, nisam od uprave dobio nikakve rezultatske ciljeve, već podršku kad je selekcija u pitanju. Moje insistiranje je bilo da budemo stabilni i da momci koje je naša akademija proizvela Ilić i Talić dobiju maksimalnu pažnju, da imaju podršku od saigrača. Oni su to maksimalno iskoristili“.
Ipak, koliko god bio skroman, pobjeda Igokee nad Crvenom zvezdom od 20 razlike odjeknula je čitavim regionom.
"Lijepo je bilo čuti pred meč sa Crvenom zvezdom da derbi ABA lige igraju Igokea i Zvezda. To je velika stvar, to se desilo posljednji put 2013. kad sam isto bio prvi i evo sada. Lijepo je bilo dan klasnije čuti da region bruji o tome kako smo nanijeli težak poraz evroligaškoj ekipi. Sigurno je divan osjećaj, ne lebdimo, to i pokušavam da spuštam na zemlju. Bitno je da svoj posao odrađujemo profesionalno i svaku utakmicu odradimo maksimalno", ističe Bajić.
Igokea je u odličnoj formi, a ono što je njena glavna prednost u odnosu na trenutne konkurente u borbi za plej-of je da Bajić nije pod pritiskom rezultata.
"Ja stvarno nemam pritisak. Kao svaki čovjek i trener naravno da želimo da budemo bolji i da pobijedimo svakog. Sa ovim momcima ne bojim se nijednog protivnika, vjerujem u sve i jednog momka. Možda je to nerealno kada se pogleda stanje na tabeli u ligi i kada se vide koliko su neke ekipe uložile. Tu računam i Zvezdu, Budućnost, Partizan, Mornar Cedevitu, i da ne zaboravim Megu koja je nešto posebno. Ona ima talentovan tim, sistem i igraju odlilčnu košarku. Sad da ja kažem da možemo ponoviti ono što smo napravili 2013. godine, rekli bi da sam optimista...“, rekao je Bajić i dotakao se onog o čemu svi pričaju, a to je poređenje sa sezonom u kojoj je Igokea završila regularni dio sezone u ABA ligi na prvo mjestu.
Izmjenama pravila u toku te sezone Igokea je na kraju ostala bez Evrolige, jer u plej-ofu u Laktašima nije uspjela da obezbijedi finale.
Bajić je u svom stilu prokomentarisao trenutno stanje i ponovnu borbu sa "velikima“.
"Samo da dam do znanja, ovo što se sad radi na aerodromu i proširuje to nije zbog Evrolige, nego neki kargo centar se pravi. Isto tako ni ovo što se pravi kružni tok i ovo nešto oko hotela, ne pravimo novi hotel jer nam je mali. Evo uvjerio si se i ovdje da je dvorana ista, neće se mijenjati kapacitet. Tako da niko ne treba da se plaši", rekao je uz osmijeh Bajić, a onda nastavio:
"Mi smo kao klub bazirani prema FIBA i tako se ponašamo. Svi znaju da smo se dobro opržili tada, čitava Evropa zna za tu nepravdu, sve je mijenjano u hodu i pravila i sve. Igokea je okrenuta prema FIBA, mislim da je Liga šampiona ozbiljno takmičenje, ima kvalitet, tu su ozbiljne ekipe i evo ostavljamo dobar utisak. Obezbjeđujemo FIBA takmičenja i kroz nacionalno prvenstvo. Isto tako, poštujemo ABA i cijenimo, srećni smo što smo dio toga“.
Stiće se utisak, da su baš kao te sezone, Bajić i Igokea pogodili sa strancima. Tada su to bili Korsli Edvards i Klif Hemonds, sada su to Entoni Klemons, Džeki Karmajkl, Antabija Voler, ali i igrači koji su stigli iz Srbije. Bajić ističe da mu kod selekcije igrača nisu važni samo igrački kvaliteti.
"Te godine sam vodio tim već godinu dana i gro ekipe smo tada nadomjestili sa četiri, pet igrača. Znamo da nam je tad bio cilj da postignemo kontinuitet, jer smo prije toga ispali pa ušli u ABA ligu. Te sezone sam isto selektovao ekipu od početka do kraja. Ja studiozno ulazim od svih detalja kada selektiram ekipu. Prvo gledam ljudski kvalitet, radne navike... Naravno moraju postojati igrački kvaliteti, ali uz njih mora da postoji sve ovo drugo. Bilo šta od toga da fali, ja se ne odlučujem za takav tip igrača. Nekad ću na uštrb igračkih kvaliteta, ali da je dobar, pošten momak dovesti nekoga, a zvijezdu koja je odličan igrač, a koja ima mana koje mogu sve da nam razvele. Tako sam selektirao ekipu i ove godine“.
Kad je u pitanju Igokea situacija je spicifična jer igrači koji dolaze u Laktaše moraju da se naviknu i na manju sredinu od tek nešto više preko 5.000 stanovnika.
"I to se gleda kad je skauting, gdje su igrali, gdje su sve živjeli. Igrači kad pregovaraju uglavnom već znaju gdje dolaze, bilo je i igrača koji nisu htjeli čuti. Bilo je igrača, evo recimo, iz Srbije nekih koji su govorili nemate trg u Laktašima, ne možemo doći tu. Što se tiče tih ozbiljnijih, eto opet spominjem Hemondsa i Edvardsa, znate koliko su oni bili posvećeni, nije im ništa bilo bitno, osim da igraju košarku. Tako je i sa ovim momcima“.
Većina stranaca, uglavnom Amerikanaca uklapala se u ekipu i život u Laktašima, ali bilo je i onih koji nisu mogli.
„Poslije te sezone kad samo bili prvi imali smo narednu sličan budžet, doveo sam Kendrika Mejsa i Majkla Frejzera koji se nisu mogli adaptirati. Šta je razlog, ne znam. Da li moj sistem rada ili nešto drugo... Bili su to ipak sjajni momci i kad im je uprava rekla da nisu zadovoljni njima, njihovim igrama, oni odlaze ali su sve pohvale dali na račun kluba i moj i pružili ruku i otišli. Dešava se u vrhunskom sportu da igrači muku muče sa adaptacijom na klub, mjesto, ljude saigrače, srećom nisam imao puno tih problema“.
U komunikaciji sa stranim igračima često mu pomažu igrači, što je nekadašnji kapiten Milan Dozet znao da zloupotrebi kako bi se našalio, ali Bajić mu ni danas ne zamjera.
"Lično sam takva osoba da potenciram i šalu, pa i na svoj račun. Ima tu i da se kroz to pravi neka atmosfera“, kaže Bajić.
Ono po čemu je on prepoznatljiv su, međutim, njegovi tajm-auti, na kojima je znao burno da reaguje na igrače, pa i psovkama, prozivkama...
"Ja nisam u normalnom životu taj čovjek. Ja sam stvarno veliki vjernik i nikada ne bih nekog opsovao u privatnom životu. Evo skoro sam tako burno reagovao prema Nikoli Jovanoviću, ali niko od njih meni to ne zamjeri. Rekao sam im na početku, ja imam djecu njihovih godina i stariju, gledam ih kao svoju djecu. Moraju me prihvatiti. Da sam lud, lud sam nekad. Kad se podbaci lopta, ja sam drugi čovjek. U privatnom životu sam vjernik, nikad nisam opsovao, ali kad je utakmica, kad se podbaci lopta, jednostavno, to nisam ja, tada sam drugi čovjek. Jednom sam reagovao pretjerano prema Nikoli Jovanoviću, poslije sam se pred svim igračima izvinio, rekao sam ljudi morate me razumjeti, ako se opet desi neću se baviti ovim poslom“, kaže Bajić i dodaje da je svjestan kako to djeluje tokom TV prenosa.
"Djeluje to ružno, gleda to moja majka na televiziji, moja djeca, unuci. Imam i sugestije prijatelja da se pokušam smiriti. Ali morate me razumjeti. Znam da to nekad donese i neki pozitivni momenat, da probudi nekog igrača, znam da nekad i loše djeluje, ali kao trener imam uvijek procjenu kome mogu, a kome ne mogu nešto da kažem. Uđem sav energijom u utakmicu, želim to da prenesem i njima, ali priznajem da je to nekad ružno“.
U svojoj karijeri znao je da iznenadi mnoge kolege i zada im glavobolju, ali ističe da ima jako dobar odnos sa svim trenerima.
"Slobo Klipa, od njega sam mnogo stvari naučio, Dejan Radonjić, Dejan Milojević, Veljko Mršić, Vlada Jovanović iz FMP-a, stvarno sa većinom imam dobar odnos. Dule je košarkaška veličina, kad se priča o njemu, treba da se ustane i stane mirno. Nažalost ima problema sa zdravljem, pa nije bio prisutan na samoj utakmici, ali meni je čast kada pobijedim ekipu koju vodi takva veličina. Te veličine Kari, Željko, Dule... kad ih spominjem mogu samo da ustanem“.
Bajić ipak nema pardona prema svojim prijateljima, pa je na prvoj utakmici po povratku u Crvenu zvezdu Dejan Radonjić doživio težak poraz u Laktašima.
"Nismo se posebno čuli poslije toga, a i nije bilo potreba, ne mogu stajati njemu na muku. Mi se malo i šalimo i zezamo, bilo je šale i provokacija prije utakmice, tako je svaki put kada smo igrali. Vidim i ja kao trener da tu ima problema ima koliko hoćeš. Neće mu biti nimalo lako. Ali vjerujem u Deju i da će Zvezda biti glavni konkurent za titulu, biće jako teško da se plasira u top 8 Evrolige, ali biće glavni konkurent za osvajanje ABA lige“.
Dotakao se Partizana, kluba za koji je tokom korona pauze Bajić otvoreno govorio da je zaslužio da bude proglašen za šampiona ABA lige i da zaslužuje Evroligu.
„Partizan je stvarno pod vođstvom Trinkijerija igrao dobru košarku na oba fronta. Gurao je odlično i imao najveće izglede da igra Evroligu sljedeće sezone. Ako je nekoga pogodila korona to je Partizan. Bio je na vratima Evrolige, na putu da se vrati, da li kroz Evroligu ili kroz Evrokup. Sad je već druga stvar. Gro tima je ostao, trener nije ostao. Napravljene su možda dvije korekcije, ali poslije takve sezone bojim se da je tu došlo do zasićenja pojedinaca, igrača...To je sve trebalo održati na istom nivou kao što je bilo sa Trinkijerijem. A pitanje je da li bi i da je Trinkijeri ostao bilo blizu onog od prošle sezone. Bio je Šćepanović, sada je tu Filipovski, imamo promjene igrača, gordić odlazi, Janković raskinuo... Biće jako teško. Mislim da je taj prekid zbog korone u tim sjajnim igrama da je nakon toga došlo do zasićenja i da je to teško bilo kontrolisati. Garantujem i da je Trinkijeri ostao ne bi ponovio isti rezultat od prošle godine", smatra Bajić.
Partizan sa skorom 7-6 će voditi tešku borbu za plasman u plej-of, pošto su ispred njega, Mornar, Crvena zvezda, Mega i Igokea, dok su tu još i Budućnost sa 9-1, te Cedevita koja ima 7-3, odnosno tri utakmice manje od crno bijelih. Igokea ako već nije, mogla bi pomrsiti račune mnogima, a za razliku od ekipe Saše Filipovskog biće pod daleko manjim pritiskom.
"Nema ozbiljnih timova da su kiksali puno, osim Partizana. Tu je Zvezda, Budućnost, Mornar koji igra sjajno, Cedevita, Mega i mi. Teško je ispratiti te klubove. Budućnost i Zvzeda su uložili ogromna sredstva, pa i Mornar i Cedevita. Ne možemo se mi mjeriti sa finansijama s njima. Mi nemamo imperativ da moramo da budemo među četiri. Moramo samo da uživamo u lijepim trenucima i da izvršavamo obaveze za koje smo plaćeni. A dokle doguramo, doguramo. Meni su imperativ Talić, Ilić, da iz ove sezone izađu kao bolji igrači. Imaju pored sebe sjajne igrače koji im pomažu. Biće teška borba. Mornar je sad sa Gordićem još bolja ekipa, a imali su sjajne igrače. Mi ćemo tražiti svoju šansu. Nemamo pritisak, ali tražićemo šansu, nećemo nikome dozvoliti da nas lako pobijedi. Nismo se predali ni u Ligi šampiona, dobili smo najjaču grupu. Kad uđeš u salu u Limožu tu je duh Bože Maljkovića, tu je duh Duška Ivanovića. Kad vidiš sve trofeje koje su osvajali, vidiš koja je to veličina kluba. Turk Telekom jako ozbiljan projekat, a Hapoel možda još ozbiljniji. Mi smo ostvarili dvije pobjede, napravili smo odličan rezultat, imamo još dvije utakmice i nećemo se predavati. Skupo ćemo prodati kožu, a ako nam se nešto otvori odlično. Ali i bez toga mi smo napravili odličan posao“, poručio je trener Igokee.
Ono što je manje poznato da je Bajić dugo tokom karijere pored trenerskog posla do nedavno obavljao i posao u Elektrodistribuciji. Generalno, njegov privatni život je prilična nepoznanica.
"Petnaest godina sam radio u Elektrodistribuciji. Odem ujutro na posao pa žurim na trening, pa se vratim, imali su ljudi razumijevanja, nije bilo jednostavno. Bilo je i perioda kada nisam bio trener pa sam bio posvećen samo tom poslu. Dragan Bajić privatno? Privatno sam veliki vjernik, svima želim dobro, trudim se da pomažem svima, počev od Srpske pravoslavne crkve, igrače učima da budu humani, pravimo akcije često, pokušavam ih organizovati. I mogu da kažem da nemam mnogo slobodnog vremena“.
Prije trenerskog posla uspješno se bavio košarkom, a u razgovoru za MONDO otkriva i svoju drugu ljubav kada je u pitanju sport.
"Igrao sam fudbal i zarađivao sam igrajući fudbal. Takav sam. Eno gledam unuka, ima devet godina, on je preslikan ja, u toj istoj kući sada on ide i samo lopta, koš, ne staje. Takav sam bio i ja. Od starta sam volio košarku, ali volio sam sve sportove. Bio sam drugi u BIH na malim olimpijskim igrama u Bijeljini 1988. godine u skoku uvis. Igrao sam i odbojku, rukomet, ali uz košarku sam stvarno volio fudbal. Kao klinac sam igrao košarku i Pedo Vranješ nam je bio trener, a tad su u fudbalskom klubu Potkozarje (Aleksandrovac) bile mlađe selekcije i mogli smo igrati za njih. Međutim, trener je bio strog nije htio da čuje da igramo fudbal, pa mi nekad krijući odemo i odigramo fudbalsku utakmicu. Kad sazna, dobijali smo batine. Stvarno sam volio fudbal“.
U jednom trenutku fudbal mu više nije bio hobi, već posao.
"Nakon što je prestao prokleti rat došla je porodica, dijete, trebalo se prehraniti. Radio sam posao, nije bilo košarke. Bio sam dobar fudbaler, mogao sam fino da zarađujem od fudbala i odlučim se na to. Igrao sam od Potkozarja, FK Lijevče iz Nove Topole i završim u Slogi iz Trna. Trajalo je to nekih godinu i po dvije. Igrao sam centarfora, nisam ja bio nešto pretjerano tehnički potkovan, ali bio sam strašno brz i imao sam taj neki osjećaj za gol“, priča Bajić.
Svojim igračima, ističe, ne želi ništa da brani, već želi da ima korektan odnos.
"Nisam od onih što nešto brani. Svjesni su svi oni šta smiju šta ne smiju. Sve se može, sve do neke granice. Imaju toliku slobodu da me mogu nazovu telefonom, bez obzira da li je problem u porodici, neki drugi, bilo šta. Ako nisi raspoložen, nisi se naspavao, ne osjećaš se dobro, nema problema, ne moraš da dođeš na trening. Ali da dođe nekoncetrisan, bez pažnje, takav mi ne treba, možeš samo još povredu ne daj Bože da navučeš. Možeš da zalomiš sa djevojkom do 4 ujutro, ajde sad zbog korone se ne može, ali eto prije, možeš da odeš i da zalomiš, da se napiješ, ali da me zoveš i objasniš. Sve može jednom, dva puta, ali naravno svi oni znaju da ne mogu baš te izlaske, naravno, uz moje dopuštenje. Ali ako ne znam za to, to može da bude problem“.
Prednost njegove ekipe je i kako kaže odličan stručni štab, gdje svako maksimalno radi svoj posao.
"Ako ne dišemo svi ko jedan u problemu smo. Ako smo svi zajedno možemo da napravimo odlične rezultate. Aco je odličan kondicioni trener, Barać mogu samo da kažem hvala Srbiji što ga se odrekla, sjajan profesionalac, moja desna ruka. Milutin Latinčič, asistent koji se bavi drugim stvarima, odličan, Zoran Petković skaut ekipe radi odlično, niko ne zna koliko je to težak posao, tu su i dva odlična fiziooteraputa. Ovog momenta sam jako srećan sa ljudima sa kojima radim i bilo ko da fali bilo bi teško“.
Kao što posebno ne kažnjava svoje igrače, tako i nema nekih specijalnih nagrada za one najbolje, kada se ističu.
"Pobijediš, već sutra si na treningu, na putu na drugu utakmicu. Napravimo zajedničku večeru, družimo se, ja znam da su to momci koji hrane moju porodicu. A sad nagrada poslije utakmice? Nagrada je što sam ih selektirao, što igraju dobro, što svi oni imaju bolje sezone nego u klubovima gdje su igrali prije toga. Ja hoću i Atić da igra u Zvezdi jer mislim da ima kvalitet. Hoću da Klemons igra u Zvezdi jer mislim da ima kvalitet za Zvezdu, prije nekih igrača koji sad tamo igraju. Marko Jošilo može igrati u bilo kom klubu kao timski igrač. Darko Talić dečko od 22 godine već sada pokazuje da će biti dobar igrač, siguran sam da će postići velike stvari. Dalibor Ilić je perspektiva. Nagrada je što imaju odlične uslove, plate na vrijeme i da su bolji u odnosu na prošlu sezonu“.
Nakon nekoliko dobrih sezona u Igokei, Bajić je 2015. godine otišao u Bugarsku i vodio ekipu Černo more sa kojom je osvojio i kup te zemlje. Da li postoji mogućnost da ga nakon još jedne sjajne sezone u Igokei ponovo vidimo u inostranstvu.
"Nisam ja toliko ambiciozan, niti letim za parama. Pitanje koliko ću ja još raditi ovaj posao. Ja sam zatvorio neke svoje konstrukcije u životu, skroman sam, dovoljno mi je malo da budem zadovoljan. Ja imam ugovor na tri godine i imam želju da ga odradim na najbolji mogući način. Poslije toga ako se otvori... Lično, imam problem sa engleskim jezikom jer ga ne učim. Ne učim ga jer nemam ambicija da ja sad idem u Španiju, Njemačku, Tursku... Znam da sam propustio puno, ali i sa ovim sam presrećan čovjek. Nemam ambicija, bilo je tih nekih mogućnosti, aliproblem je engleski jezik. Da me nešto pritisnulo, naučio bih pa bih otišao. Bio sam u Bugarskoj i mogu da kažem da je to bio divan period mog života“, zaključio je Bajić.