Predsjednik Olimpijskog komiteta i trofejni stručnjak veoma je teško podnio odlazak prijatelja.
Legendarni srpski trener Božidar Boža Maljković, četvorostruki šampion Evrope, teško je podnio vijest o smrti svog prijatelja Dušana Dude Ivkovića.
U razgovoru za "Sportski žurnal", on je evocirao uspomene na legendarnog Dudu, oca i patrijarha srpske košarke.
Posebno je istakao koliko je Ivković bio privržen porodici.
"Neizmjerno je volio porodicu, njegov Radnički i njegove golubove... Daleke 1977. kada je se rodio njegov sin Petar i moj sin Nebojša, otišli smo zajedno sa Želimirom Gagićem i Slobodanom Conjom Koprivicom u SAD, na stručno usavršavanje, prvo organizovano školovanje košarkaških trenera iz Srbije. Mnogo mi je teško što je otišao i treći iz tog kvarteta", rekao je predsjednik Olimpijskog komiteta Srbije.
On je svjestan ogromne tuge koju osjećaju Ivkovićevi najbliži.
"Ivkovićev doprinos je bio mnogostruk i teško ga je izmjeriti. Želim da ovim putem u ime Olimpijskog komiteta Srbije i moje lično ime izrazim duboko saučešće supruzi Neni, koja je gle čuda iz naselja Šest kaplara na Novom Beogradu, odakle smo i moja supruga i ja. I djeci. Njima je sigurno ovog trenutka najteže, pretrpili su ogroman gubitak, kao i naša košarka, treba im pomoći, ali neka znaju da u boli treba da budu ponosni na lik i djelo Dušana Ivkovića".
Miljković se sjetio prvih sjećanja na Dudu.
"Po godinama je bio stariji, ali ja sam rano postao trener, tako da su naše prve utakmice odavno odigrane. Duda je vodio juniore Radničkog, Hranisavljevića, Petronijevića, Mastilovića... A, ja juniore Crvene zvezde Vukosavljevića, Nikolića Bogosavljeva... Mečevi su bili korektni, ko bi izgubio čestitao je pobjedniku".
Duda Ivković biće sahranjen u utorak na Novom groblju.
Družili su se i kao evroligaški rivali.
"Sjećam se da mi je pred meč u Malagi, kada sam vodio Unikahu, poklonio ogroman buket cvijeća za moju 200. utakmicu u Evropi. Ivković je tada sjedio na klupi CSKA".
"Imali smo običaj Ivković, Željko Obradović, Svetislav Pešić, Duško Ivanović, Bogdan Tanjević, moja malenkost uoči utakmica naših timova da izađemo na večeru. Špancima je to bilo čudno, jer nisu navikli na takvo ponašanje. Govorio sam im da je bolje da izađemo prije meča, nego poslije, jer jedan će biti tužan, a družili smo se i nakon utakmica. To je ušlo u anale..."
"Uvijek bi domaćin vodio na večeru. Počeli bismo sa pričom o porodici, a 80 odsto vremena smo provodili ćaskajući o košarci. Ostalo mi je urezano u sjećanje kada je Ivković u Moskvi izveo u Kafe Puškin...", dodao je Maljković za "Sportski žurnal".