U intervjuu za MONDO Nejc Klavžar priča o svom bratu Urbanu, nestvarnom meču protiv CSKA, reprezentaciji Slovenije, Luki Dončiću i mnogim zanimljivim temama...
Ogromne probleme napravila je korona širom svijeta, sport nije izuzetak od toga. Veliki broj utakmica se odlaže zbog virusa, ali u isto vrijeme su ispisane i neke lijepe sportske priče, jedna od tih bila je nedavno u Evroligi.
Desetkovani Real je pobijedio CSKA, a među momcima koji su dobili šansu i iskoristili je na pravi način bio je Urban Klavžar. Dao je 10 poena i bio iks faktor Madriđana. Ono što možda niste znali jeste da njegov rođeni brat Nejc igra u Beogradu.
Upravo je Nejc Klavžar, nekadašnji član sarajevskog Sparsa, za MONDO pričao o svom bratu, treniranju sa Lukom Dončićem, igranju za Mladost iz Zemuna, ciljevima, indeksu 66 koji je ostvario njegov saigrač Strahinja Gavrilović...
Krenuli smo prvo od Urbana, momka rođenog 27. maja 2004. godine koji je na debiju srušio “armejce”.
"Gledao sam meč u autobusu sa cijelom ekipom, vraćali smo se sa utakmice u Leskovcu. Pomno smo pratili sve", sa osmijehom počinje Nejc priču za MONDO.
Nekoliko dana prije meča je njegov mlađi brat saznao da će biti u ekipi Pabla Lasa za taj susret.
"Čuli smo se kada je to saznao, rekao sam mu da učini sve da iskoristi šansu. Ušao je u meč sa mirnom glavom, pogodio je prvi šut i to mu je pomoglo da se opusti. Prije utakmice sam mu rekao baš to, da bude opušten i igra kako zna. Bilo mi je interesantno što je igrao u samoj završnici, kada se sve lomilo."
Novi poziv je uslijedio iz svlačionice u Madridu.
"Odmah me je pozvao, čestitao sam mu i rekao sam mu da sam srećan i ponosan. Nije tada bio svjestan koliko je veliku stvar napravio. Dao je 10 poena protiv CSKA, opravdao je povjerenje i mnogo mi je drago. Nadam se da će dobiti još prilika, na njemu je da radi i da nadogradi svoju igru."
OD HELIOSA DO TRENINGA SA DONČIĆEM
Braća Klavžar su krenula od Domžala, iz Heliosa i napornim radom su ušli u profesionalne vode, Nejc je pet godina stariji (21. mart 1999. godine).
"Počeo sam u Heliosu sa šest ili sedam godina. Cijela porodica mi je košarkaška, nije bilo izbora. Šalim se malo naravno. Od rođenja sam išao na košarkaške mečeve, taj sport me oduševio. Iz Domžala sam, tamo sam počeo da treniram i to je tako bilo i u omladinskim kategorijama. Sa 20 godina smo imali Evropsko prvenstvo u Tel Avivu i tamo sam odigrao dobro, dobio sam par ponuda, razmišljao sam i promijenio okolinu i tako sam završio u Sparsima. Evo sada sam u Mladosti. Tri kluba za sad, nadam se što boljoj budućnosti. Sa bratom u Madridu? Možda jednog dana", nasmijao se Nejc.
Potom je otkrio i šta mu je najveća želja.
"Najviše bih volio da jednog dana zaigram sa bratom za reprezentaciju Slovenije, da budemo kao braća Goran i Zoran Dragić. Bilo bi lijepo da tu bude i Luka Dončić."
Spomenuo je zvijezdu Dalasa i priznao da su trenirali sa Lukom u Sloveniji.
"Prije dvije godine, u doba korone, išli smo u Ljubljanu i u 'Stožicama' smo igrali pet na pet. Igrao sam sa Lukom u mlađim kategorijama, tako da ga poznajem od tada. Bilo je zanimljivo trenirati sa njim. Ima nevjerovatnu mekoću šuta, sve to izgleda tako lagano, vidi se da uživa. Poigrava se sa protivnikom. Nisam začuđen što mu tako dobro ide u NBA i sve najbolje mu želim tamo. Kada je otišao pričali su da će se teško adaptirati, da je previše spor, pokazao je svima da griješe."
MLADOST I PLASMAN U ABA LIGU
Sada Klavžar igra za Mladost iz Zemuna. Klub bilježi odlične rezultate u ABA 2 ligi, a igraju dobro i u domaćem šampionatu.
"Trener Dragan Jakovljević me je pozvao, objasnio mi je planove i ciljeve kluba, nisam puno razmišljao. Sezona je počela nešto slabije, ali smo se sada znatno popravili. Napravili smo pobjednički niz, u vrhu smo svih takmičenja, imamo najviše ciljeve i nadamo se da ćemo ih ostvariti."
Glavni cilj je svkako plasman u ABA ligu, na dobrom su putu, ali ima još dosta da se igra.
"ABA 2 je dosta izjednačena liga. Igramo po turnirskom sistemu, ne igra se kod kuće i u gostima. Još je značajnije da tog dana budeš što bolji, ta dnevna forma odlučuje. Svako može svakoga da pobijedi. Nema istaknutog favorita, biće zanimljivo sigurno. Imamo veoma talentovanu ekipu, miks mladosti i iskustva, željni smo dokazivanja. Svi smo gladni uspjeha. Odigrali smo fenomenalan turnir u Sarajevu. Podigli smo formu, prije svega napadački. Ima tu i stvari koje možemo još da unaprijedimo."
Zadovoljan je slovenački košarkaš svojim igrama, mada naglašava da može da se popravi još.
"Na početku sezone sam imao puno problema sa povredama, trebalo je vremena da saniram. Sada igram dobro, naravno ima prostora za napredak. Treniram, radim. Igram na poziciji pleja koja ima dodatnu odgovornost, kažu da je to produžena ruka trenera. Na meni je da pronalazim rješenja, da poentiram, da razigravam saigrače. Uvijek sebi postavljam najviše ciljeve, treba da nastavim da radim i nadam se što boljoj karijeri i da ću jednog dana ostvariti svoje snove. Idoli? Od aktivnih igrača volim Serhija Rodrigeza, interesantan mi je Fakundo Kampaco, od ranijih Vasilis Spanulis, a naravno ne mogu da ne istaknem Stefa Karija koji je promijenio košarku."
INDEKS 66, BEOGRAD I BORBA SA KORONOM
Mladost je na nedavnom turniru u Sarajevu u "balonu" ostvarila tri pobjede, savladali su Zlatibor, Podgoricu i Rogašku. Posljednji meč je bio i najzanimljiviji pošto je Strahinja Gavrilović protiv Rogaške dao 45 poena, ostvario indeks 66 i oborio nekoliko rekorda u ABA 2. Među rekordima su indeks korisnosti (66), najveći broj poena (45), najveći broj pogođenih šuteva za dva (15/18) i najveći broj ubačenih koševa iz igre (16/19).
"Prije svega moram da mu čestitam još jednom, imao je fantastičan meč. Prvo smo poveli, imali smo veliku razliku, pa su nas oni stigli. Strahinja je nastavio da pogađa. Tek kada se meč završio sam pogledao na semafor i video broj poena. Doduše, još nije častio, tako da ga čekam", sa osmijehom kaže Nejc.
Mladost je na tom turniru imala i tri najkorisnija igrača (MVP), prije Gavrilovića su ta priznanja ponijeli Otis Livingston i Andrija Bojić.
"Mi smo prva dva 'balona' odigrali ispod svog nivoa, sada je to bilo mnogo bolje. Svi su odigrali odlično, Andrija i Otis su ponijeli i ta dva priznanja. Nadam se da ćemo tako nastaviti i da ćemo biti još bolji u nastavku sezone."
Pričao nam je Nejc malo i o tome kako se snalazi u srpskoj prestonici.
"Na početku mi je bilo čudno, grad je veliki, skoro pa u Beogradu ima više ljudi nego u cijeloj Sloveniji. Primili su me super, uslovi za rad su sjajni, klub je odlično organizovan i stvarno se dobro osjećam. Trener Jakovljević je ambiciozan, dosta radimo, svi želimo da napredujemo i to je bitno."
Za kraj smo ostavili priču o koroni i koliko problema pravi u svijetu košarke.
"Mnogo je komplikovano. Prošle godine sam bio u Sparsima i igrali smo finale ABA 2 lige u Podgorici pred praznim tribinama zbog korone, imali smo osjećaj kao da je prijateljska utakmica, a ne finale. Ove godine se malo manje testiramo, zbog vakinacije, ali je i dalje dosta stresno. Ako ništa drugo dobra stvar je što je tu publika, zbog njih se i igra. Nadam se da će se stvari poboljšati uskoro", zaključio je Nejc Klavžar.