Nikola Jokić pričao je o NBA finalu, MVP tituli, porodici...
Nikola Jokić i Denver su na prinudnom čekanju. Još uvijek ne znaju protiv koga će igrati u velikom finalu NBA lige. Majami ili Boston? Hit vodi sa 3:2, Seltiksi su dobili posljednja dva meča. Za to vrijeme srpski centar bio je dio konferencije za medije pred start borbe za titulu.
Jedno od prvih pitanja bilo je u vezi serije sa Lejkersima i slavlju unutar tima.
"Nije bilo slavlja, lijepo je pobijediti, mislio sam da će osjećaj biti još bolji ili tako nešto, ali stvarno nije bilo tako. Ne znam zašto, mislio sam da ću imati neke veće emocije, naravno da sam bio srećan zbog uspjeha i svega, ali onda shvatiš da se niko neće toga sjećati za nekoliko godina. Možda bude drugačije ako osvojimo titulu", počeo je Jokić.
Mnogo puta je Nikola pričao o značaju porodice, sada je to još jednom ponovio i priznao da je za njega važnije bilo da bude uz braću Nemanju i Strahinju, nego u NBA ligi.
"Cijeli život su uz mene, osim žene koja je 10 godina sa mnom. Familija je tu uz mene, mama, tata, posebno otac koji je mislio da mogu nešto više. Moj stariji brat je onda preuzeo tu ulogu kasnije, Nemanja je živio u Americi ranije, lijepo zajedničko putovanje. Srećan sam bio što ću biti sa njima, kada si mali uvijek želiš da budeš sa starijom braćom. Bio sam srećniji što sam sa njima, nego što sam u NBA ligi. Nikada nisam mogao da sanjam da ću biti ovdje, sa braćom sam se okupio kada sam došao u Ameriku 2015. godine, možda je to bio dobar znak, sadašnja supruga je tada bila na koledžu u Oklahomi, pa smo bili razdvojeni, u procesu upoznavanja..."
Postao je i on otac, ima ćerku Ognjenu, pa je jedno od pitanje bilo i da li je to uticalo na njega kao košarkaša.
"Ne. Ne može to da vam pomogne. Znao sam i prije toga da košarka nije najvažnija stvar u mom životu i nikada vjerovatno neće biti. Kod kuće imam nešto što je važnije od košarke, znao sam to i ranije, samo sam sada dobio dokaz da je to tačno. To mi pomaže da ostanem prizeman i da kod kuće bude normalno i kada imam dobar i loš dan na terenu."
Pohvalio je posebno Džamala Mareja koji je pružio neke nevjerovatne partije, posebno u finalnoj seriji sa Lejkersima.
"Zaslužuje sve ovo, prosječno daje 30 poena, procenti su sjajni, nije lako tako nešto uraditi. Njegova energija je sjajna, bio je naš najbolji igrač, čak i kada ne pogađa ima dobru energiju, podigao je nivo igre i to je najbolji osjećaj za saigrače. Znamo da može da ubaci 50 poena i da u isto vrijeme ako ne ide nastavlja da se bori, da igra i to je najbolja stvar za njega. Ne možeš da kontrolišeš šta će ljudi da pričaju. Smatram da zaslužuje ovo poštovanje koje dobija, ali ko sam ja da to kažem. Sjećam se naših početaka, kada smo ulazili sa klupe, tada sam imao dobru hemiju sa Gerijem Herisom, onda je Džamal ušao u tim, uvijek je imao taj borbeni duh, bio je gladan, htio je uvijek nešto više."
Potom je uslijedilo pitanje na srpskom jeziku, prije toga je čovjek zadužen za odnose sa medijima u Denveru pitao Jokića da li mu je okej da odgovara na srpskom. "Stvarno me to pitaš", sa osmijehom je odgovorio Jokić, pa je onda pričao na srpskom.
Pitanje se odnosilo na to da li je pratio NBA kao klinac i da li više priželjkuje Boston sa Horfordom ili Majami sa Adebajom u finalu.
"Pratio sam Peđu i Divca tada kada su igrali, ali sam bio mali, stvarno se ne sjećam mnogo toga, pamtim neke hajlajtse, ne sjećam se ni rezultata. Što se finala tiče, ko god da dođe, spremaćemo se za njih. Seltiksi mogu da preuzimaju, da stave i visokog i nižeg igrača na mene ili na Džamala, da se igraju sa rotacijama. Hit je agresivniji, sa njima je svaki meč na krv i nož, ima dosta guranja, kontakata, obje ekipe mogu da iznenade."
Još jednom su ga pitali i o MVP nagradama.
"Ne razmišljam o tome, možda će mi više značiti kada završim karijeru i kada se osvrnem na te nagrade".
Za kraj je Nikola otkrio i da je kondicioni trener Nagetsa Feilpe Ajnenberger bio prvi koji mu je rekao da će biti MVP.
"Felipe je bio prvi koji mi je rekao da mogu da budem MVP. Smijao sam mu se, išli smo na aerodrom tada, bili smo u kolima. Prvi je to spomenuo. Igram na isti način od kada sam igrao u Somboru. Nisam se mnogo promijenio, možda sam napredovao, ali stil igre nisam promijenio. Radi. Konstantnost je možda ključ", sa osmijehom je zaključio Jokić.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!