Najtrofejniji evropski trener Željko Obradović otkrio nepoznati detalj o najtežem trenutku karijere.
Košarkaški navijači u Srbiji sa mnogo tuge se sjećaju ljeta 2005. godine, kada je nacionalni tim potpuno podbacio. Izabranici selektora Željka Obradovića završili su takmičenje već u prvoj rundi nokaut faze Evropskog prvenstva u našoj zemlji i zapravo nisu stigli ni da se presele iz Novog Sada u Beograd gdje se igrala završnica turnira. Mnogi to prvenstvo komentarišu kao najveći Obradovićev neuspjeh, jer su nacionalni tim pratili skandali, ali...
Iskusni trener, najtrofejniji evropski stručnjak i najvažniji čovjek za Partizanov povratak u Evroligu kaže da nije tako. Prema njegovim riječima, postoji jedna reprezentativna akcija koja mu je još teže pala... Tada je SR Jugoslavija donijela bronzu koja, kako kaže, "nikoga nije zanimala".
"Znaš šta, to je prošlo mnogo vremena... Mnogo puta sam rekao da je to jedan od najtežih trenutaka u mojoj profesionalnoj karijeri i mnogo puta sam objašnjavao, ne bih da se vraćam. To je sastavni dio ovog posla. Ja sam na sreću imao mnogo više dobrih i srećnih trenutaka, ali je sport takav. Skoro je neko pričao o tome i dali su kao primjer vjerovatno najboljeg igrača svih vremena Majkla Džordana, da je šest puta bio prvak u NBA ligi. Igrao je ne znam koliko godina, na primjer 15. To znači da devet puta nije bio! Je l' to sad znači da on nije bio uspješan? Šta da kažem, sastavni dio ovoga su i porazi i pobjede", rekao je Željko Obradović o 2005. u emisiji "Sportsko popodne sa Jelenom".
Nakon četiri velike medalje u nizu, košarkaši Jugoslavije su 1999. otišli na Evropsko prvenstvo dok su našu zemlju zasipale bombe, a sa turnira je donesena bronza. Reklo bi se lijep uspjeh, da to nije bila generacija naviknuta samo na pobjede i najviša mjesta na postolju.
"Ja sam imao još jednu tešku situaciju, za koju ljudi nisu znali. Možda mi je još teže palo. Imao sam velike probleme u pripremama, organizovanju priprema. Trajalo je bombardovanje Beograda, Podgorice... Pričam o Evropskom prvenstvu u Francuskoj. Bili smo prvaci Evrope '95, drugi na Olimpijskim igrama '96, prvaci Evrope '97, prvaci svijeta '98 i onda odjednom dolazi Francuska. Zbog dva promašena zicera, a lopta je bila kod najboljih igrača, smo ispali od Italije. Osvojili smo bronzanu medalju i to je bilo kao da smo išli bezveze. Nikog nije bilo da te sačeka, da ti kaže neku lijepu riječ. Meni je bilo krivo zbog igrača, znam da sam poslije utakmice sa Italijom bio strašno tužan. Možda najtužniji ikad u karijeri! Čak i tužniji nego 2005. godine. Uvijek kad se vraća reprezentacija, a ja sam imao sreću da budem i igrač i trener u reprezentaciji, to je nešto što je nevjerovatan osjećaj", zaključio je trofejni trener.
SR Jugoslavija je na tom turniru igrala u sastavu Dejan Bodiroga, Predrag Danilović, Saša Obradović, Nikola Lončar, Milan Gurović, Vlado Šćepanović, Dragan Lukovski, Predrag Stojaković, Vlade Divac , Dragan Tarlać, Dejan Tomašević, Milenko Topić. U grupnoj fazi jugoslovenski tim je ubjedljivo pobijedio Izrael, Makedoniju i Francusku, a potom je u drugoj bio ubjedljiv i protiv Španije, savladao je i Sloveniju, ali i doživio poraz od Rusije, koji je zakomplikovao dalji put ka medalji. U četvrtfinalu je Obradovićev tim savladao Njemačku, a u polufinalu izgubio od Italije, dok je u borbi za bronzu pred "plavima" pala Francuska, 74:62.