Igor Rakočević pričao o iskustvu sa bivšim trenerom Erginom Atamanom koji ga je trenirao u Efesu.
Ergin Ataman je jedan od najboljih evropskih košarkaških trenera, ali često o njemu slušamo priče koje mu ne ide u prilog. Znao je da se obračunava sa svojim igračima da bi sačuvao sopstveni ugled, da ih "targetira" u javnosti, čak ih je optuživao i za stvari koje nisu uradili. To je na svojoj koži osjetio i bivši srpski reprezentativac Igor Rakočević koji se sa Atamanovim temperamentom susreo dok je igrao za Efes Pilsen.
Rakočević je do tada već bio renomirano ime u evropskoj košarci, nosio je dres Crvene zvezde, Budućnosti, Valensije, Real Madrida i Tau Keramike u kojoj je bito dvostruki najbolji strijelac Evrolige, a potom je 2009. stigao poziv Efesa koji je gradio ozbiljan tim i želio je Srbina. Ali, to nije dobro počelo...
"Nisam imao dobar odnos sa Atamanom", poručio je Igor Rakočević u intervjuu u podkastu "Alesto" kod Ace Stojanovića: "Došao sam iz sistema Baskonije (Tau Keramike, prim. aut.) gdje je sve bilo pod konac, gdje trening počinje uvijek na vrijeme. Recimo, moraju svi da budu istegnuti na vrijeme, 10 minuta pred početak treninga. Pravi vojnički klub. Tamo sam postizao najbolje rezultate. Motivisan sam došao u Efes gdje je cilj bio da se dođe na fajnal-for Evrolige, doveli su još par igrača poput Boštjana Nahbara, svi smo bili motivisani i napaljeni da pomognemo da napravimo rezultat... Međutim, dočekala nas je loša atmosfera, način rada koji nas je šokirao."
Šta je to zatekao Rakočević kod Atamana?
"Recimo, kasni autobus 15 minuta na utakmicu!? Pa, imaju budžet od 20 miliona dolara, a nemaju nove lopte. Ili recimo trener kasni na trening deset minuta, igrači se svađaju sa kondicionim trenerom i urade osam ponavljanja umjesto deset. Jednostavno, nisam navikao na to. Pogotovo ako kažem da sam uvijek imao, kako ja kažem 'terorista trenere' kao što su Duško Ivanović, Boža Maljković, Željko Obradović, Neven Spahija, Zmago Sagadin, Kari Pešić... Izrazito naporni, košarkaški naravno. Iscijedi te do posljednje kapi. A ovo, šok je to bio za mene... Bio sam mlad i naivan, rekao sam mu to odmah i suprostavio mu se."
Rakočević ističe da mu je teško bilo da prihvati "mentalitet turskog naroda", koji je potpuno drugačiji od srpskog i španskog jer se vode geslom "lako ćemo". A to je bio samo vrh ledenog brijega u njegovom sukobu sa Turčinom:
"Počeo je da me kinji Ataman, ali opet sam bio u najboljoj formi od svih. Pred početak sezone me je jedan novinar pitao što ne igram kao što sam igrao dok sam bio u Baskoniji, a ja sam mu rekao da je tek počela sezona i da treba malo vremena da se poklopim sa energijom trenera i ekipe. I taj novinar mi je načinio štetu: Ataman nema povjerenje u mene i zato ne igram dobro. Tako je glasio naslov preko cijele strane. Smjestio mi je pošteno", kazao je srpski košarkaš.
"Nisam čitao novine, samo dođem na trening i Ataman mi kaže da ja ne treniram nego idem sutra ujutru u neku šumu koja je dva sata od mene. Tamo da sam u šest ujutru. Pitam šta je bilo, ništa - samo me poslao u svlačionicu. Džaba, opravdao sam se, ali nije imao razumijevanja. U četiri ujutru sutradan došao kondicioni po mene. Ne sjećam se veće kiše u životu. Taj kondicioni koji je debeli čovječuljak, bivši bacač kugle, što govori o neozbiljnosti kluba... Juki sa kišobranom ispod drveta i kaže mi da stojimo sat vremena i reći ću da si trčao. Nema žive duše. Ja mu kažem, da ću istrčati to makar umro, nema šanse. Rekao sam mu da ne može da me kazni koliko mogu da odradim. To je bilo blato do koljena, naletio sam na pse lutalice, dvadesetak njih me gleda, laju, trče ka meni i jedva sam se nešto popeo uz neko drvo i zaobišao sam ih. Da su me stigli, rastrgli bi me, to je bilo u šumi gdje niko ne bi vidio i čuo. Mogao je da me ubije čovjek!", kazao je Rakočević.
Inače, Igor Rakočević je ostao u Efesu još dvije godine i ponovo je sa turskim klubom bio najbolji strijelac Evrolige. Igrao je još za Sijenu, a onda se u sezoni 2012/13 oprostio od košarke u dresu svoje voljene Crvene zvezde koja je i povukla njegovu "osmicu".
(MONDO - M. V.)