Mihailo dao trojku za pobjedu, a akcija nije bila za njega: Od Partizana, preko Mege, do reprezentacije Srbije

Mega je upisala 12. pobjedu u ABA ligi tako što je pobijedila Zadar (75:74) poslije drame. Trojku za pobjedu pogodio je Mihailo Petrović u posljednjoj sekundi. Brzonogi plejmejker je tako poslije MVP priznanja koje je dobio u 19. kolu bio i ključni igrač za pobjedu u borbi za plej-of regionalnog takmičenja.

Poslije nevjerovatne partije se oglasio. Prvo je pričao o samom meču. "Zadar je atipična ekipa. Dosta forsiraju igru na niskom postu, a to nama ne odgovara, jer su fizički jači od nas. Mi smo morali energijom i brzinom da im pariramo, pa smo se trudili da igramo što brže. Cijela utakmica bila je egalu, ali mislim da smo mi više željeli pobjedu. Bacali smo se po parketu za svaku loptu, međusobno smo se bodrili i na kraju mislim zasluženo trijufmovali", sumirao je utiske Petrović.

Ostalo je još samo pet kola do kraja ligaškog dijela. "Trener Barać nas je unaprijed pripremio da će utakmica biti veoma neizvjesna i teška i iz tog razloga bili smo fokusirani svih 40 minuta. Ovo je bila možda i najbitniji pobjeda u sezoni. Gledao sam tabelu ABA lige i u borbi za plasman u plej-of sa nama su Spartak, Zadar i FMP, ali mi sada imamo bolji međusobni skor i od FMP i od Zadra. Zato smo u blagoj prednosti, ali u narednom kolu protiv Borca u Čačku moraćemo da potvrdimo ovaj trijumf protiv Zadrana koji će samo na taj način biti valorizovan. Ostalo nam je još pet utakmica do kraja i svaka je kao finale u borbi za plasman u doigravanje."

Kako je došlo do koša za pobjedu?

Mihailo je pogodio šut o kom se priča, a sada je detaljno objasnio sve o toj akciji koja je donijela pobjedu. "Iskren da budem, posljednja akcija nije bila nacrtana za mene. Spustili smo loptu na Filipa Jovića, ali je bio jedan faul do bonusa, pa smo na devet sekundi prije ubacivali loptu iz auta. Ideja je bila da se iz 'španskog pika' nešto kreira. Oni su preuzeli u odbrani, vidio sam da ne mogu da bacim dobar pas, da neće biti dovoljno vremena", priča Petrović u jednom dahu.

Odmah nastavlja da prepričava. "Na satu su ostale još četiri sekunde, lopta mi je bila u rukama i tada sam znao da ću šutirati. Imao sam sreće pa sam pogodio, iako sam do tog momenta trojke šutirao 0/4, ali sreća prati hrabre. Zaista ne bih veličao taj šut, jer da nije prethodno Malovec ubacio dvije trojke, ja ne bih bio u poziciji da uopšte dođem u tu situaciju. Igrom slučaja ovu sam utakmicu riješio ja, neku narednu će neko drugi, jednostavno se ovog puta tako namjestilo", objasnio je 22-godišnji Petrović koji ove sezone prosječno bilježi 13,3 poena i 6,8 asistencija po meču.

Vjeruje da ekipa može da se nađe u plej-ofu. "Mega je sa još mlađim timom u odnosu na prošlu godinu nastavila sa dobrim rezultatima. Imali smo određene oscilacije, neočekivane poraze od Krke i FMP-a, ali to je sve normalno za ovako mladu ekipu. Zanimljivo je da nijedan naš igrač nije rođen u 20. vijeku. Pola igrača prvi put ove sezone igra ABA ligu koja je izuzetno fizčki ali i taktički zahtjevna. Zato možemo da budemo zadovoljni onim što smo do sada ostvarilil, potrebno je samo da nastavimo ovako dobro da treniramo. Zbog svega toga iskreno vidim Megu u plej-ofu. Mi na svaku utakmicu idemo na pobjedu, jer je trener Barać uspio da nam izgradi takav mentalitet, tako da sam optimista po pitanju našeg plasmana u plej-of."

Zašto je prešao sa fudbala na košarku?

Petrović je u rodnom Prokuplju prvo počeo da trenira fudbal, iako potiče iz košarkaške porodice. "Moj otac Boban, kao i moj stric Zoran igrali su košarku, a potom su počeli da se bave trenerskim poslom. U Prokuplju je moj otac osnovao klub Topličanin, počeo je sa selekcijom igrača rođenih 1997. i 1998. godine. Moj stariji brat Đorđe otišao je pod obruče, a ja na fudbalski teren. Međutim, poslije nepune dvije godine i ja sam sa nekih sedam, osam godina počeo da treniram košarku."

Mihailo je sa 15 godina prešao u Partizan, prošao je sve mlađe reprezentativne selekcije, a poslije neuspješne epizode u Borcu iz Čačka, za njegovu dalju karijeru ispostaviće se ključni će biti susret u mladoj reprezentaciji sa Vuletom Avdalovićem koji je bio pomoćnik Nenadu Čanku.

"Marko Marinović je tražio da iz Dunava, gdje sam kao Partizanov igrač igrao na dvojnu registraciju, dođem u Borac na pozajmicu. To se i desilo, ali poslije samo dvije utakmice Marinović je smijenjen, a na čelo stručnog štaba došao je Dejan Mijatović kome se nisam uklapao u viziju tima. Nisam praktično igrao pet, šest mjeseci, ali u reprezentaciji do 20 godina selektor Nenad Čanak mi je dao loptu u ruke, ukazao veliko povjerenje i to mi je mnogo značilo. Na kraju smo zazeli peto mjesto, u četvrtfinalu smo izgubili od Francuske koja je osvojila titulu. Ali dobra stvar za mene je što sam se tu upoznao sa Vuletom Avdalovićem, a karijeru sam nastavio kod njega u OKK Beogradu."

Ne krije da mu je to mnogo pomoglo u daljoj karijeri. "Sa Vuletom Avdalovićem sam izgradio savršen odnos, a te godine sam bez svake sumnje najviše individualno napredovao. On je bio vrhunski plejmejker, reprezentativac, evroligaški igrač i prosto mi je otvorio nove vidike. Svaki dan smo radili na šutu, pregledu igre i te sezone sam zajedno sa Bogoljubom Markovićem bljesnuo u dresu OKK Begrada. Takođe, moram da naglasim da mi je mnogo značio rad i sa Avdalovićevim pomoćnicima u stručnom štabu, Vesom Petrovićem i Aleksandrom Rašićem. Ta sezona je definitivno bila prekretnica za mene i najbolja moguća priprema za ono što će me sačekati u Megi."

Na koga se ugleda?

Ono po čemu je Petrović prepoznatljiv, što mu je između ostalog obezbijedilo i poziv selektora Svetislava Pešića u seniorsku reprezentaciju je svakako izuzetna promjena ritma, eksplozivnost, izvanredna prednja promjena i brz prvi korak čime lomi odbrane protivnika.

"Nisam to trenirao, to mi je urođeno. Vjerovatno sam to naslijedio od oca i strica. Nisam ih gledao, ali po pričama drugih ljudi, bili su veoma brzi i eksploizvni, pa mislim da mi je sve to urođeno. To je nešto čime pokušavam da pravim prednost na terenu i trudim se da sve to usavršim, kako bih što je moguće više pomogao ekipi. Mnogi su me upoređivali sa Milošem Vujanićem, koji je igrao u Partizanu, Panatinaikosu i reprezentaciji. Gledao sam njegove klipove i moram da priznam da mi sva ta poređenja jako prijaju."

Otkrio je na kraju i na koga se danas najviše ugleda. "Sada najviše gledam Fakunda Kampaca. On je prototip plejmejkera kakav bih ja volio da budem. Na njega se ugledam, jer nisam visok, a volim i Aleksu Avramovića i Kostasa Slukasa. Naravno, Miloš Teodosić i Vasa Micić su vrhunski majstori, ali oni su viši od mene i igraju na drugačiji način", zaključio je Petrović.