Delegacija "pivara" se prije tačno 21 godinu na Brankovom mostu usprotivila NATO alijansi, a toga se u razgovoru za portal MONDO prisjetio Vukašin Božić, tadašnji direktor kluba.
78 dana.
Od 24. marta do 10. juna 1999. godine.
Toliko je trajalo mučko, brutalno, bezobzirno bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije od strane NATO pakta.
Mnogo je propatila prestonica, Beograd, ali su i brojni drugi gradovi bili na meti. Poginuli su brojni nedužni civili, porušeni privredni objekti, škole, kulturni spomenici... a sirene za uzbunu bile su svakodnevica u Saveznoj Republici Jugoslaviji.
Svojevrstan doprinos herojskoj borbi protiv svjetskih sila dala je i tadašnja perjanica košarke u Republici Srpskoj, Košarkaški klub Borac Nektar, višestruki šampion Republike Srpske i predstavnik RS na evropskoj sceni (Kup Radivoja Koraća, a kasnije i Kup Rajmonda Saporte).
Na današnji dan, prije 21 godinu, delegacija tadašnjih "pivara", na čelu sa klupskim funkcionerom Vukašinom Božićem i trenerom Dragom Karalićem, doputovala je u Beograd i prkosno stala na Brankov most (uz klupski grb koji se čuva i dan-danas), te bar na jedno veče se usprotivila neprijatelju koji je napadao sa svih mogućih strana.
Banjalučki klub se u Beograd zaputio uz sportske ciljeve, koje je spriječila "viša sila", a o svemu tome je za portal MONDO govorio Vukašin Božić, koji je u to vrijeme, kada je klub bio nosilac "igre pod obručima" u Republici Srpskoj, bio na direktorskoj funkciji.
"Išli smo da podržimo našu bratsku državu, da izdrži nezakonito, bespravno i zločinačko bombardovanje. Mnogi su odustali od tog svirepog čina bombardovanja, a kao dokaz za to postoje članci u medijima. Određeni komandanti iz Grčke, pa i Francuske, bili su osuđivani što nisu željeli da učestvuju u bombardovanju Savezne Republike Jugoslavije. Dio svijeta je napao nama dragu, bratsku državu", rekao je Vukašin Božić na početku razgovora za MONDO.
Delegacija Borac Nektara, navodi Božić, nije u Beograd krenula "praznih ruku". Osim brojnih drugih poklona, na daleki put je krenula i određena količina - duvana.
"Prije nego što smo krenuli za Beograd, lično sam otišao u banjalučku Fabriku duvana od koje smo tad dobili značajnu donaciju u duvanu. Svojevremeno su pomagali i Vojsku Republike Srpske na isti način, vlastitim cigaretama koje su proizvođene u našem gradu. Dobili smo od tadašnjeg rukovodstva Fabrike značajnu pomoć u pakovanjima cigareta i to smo ponijeli u Beograd. Mi smo odustali od novčane donacije našem klubu od strane Fabrike duvana, a koja bi nam pojačala budžet, te smo dobili kartone cigareta koje smo podijelili po dolasku u Beograd."
Kako smo rekli, primarni cilj "crveno-plavih" bio je sportskog karaktera. Trebalo je tada da odigraju prijateljsku utakmicu sa Crvenom zvezdom, koja je u to vrijeme bila evroligaš.
Međutim, plan se izjalovio...
"Bilo je dogovoreno da tog 4. maja 1999. godine u dvorani 'Pionir' (danas 'Aleksandar Nikolić') odigramo utakmicu protiv Crvene zvezde. Na žalost, nismo uspjeli da odmjerimo snage jer tog dana nije bilo ni struje ni vode u dvorani. Beograd je bio 'mrtav' u tom momentu, nije bilo ničega. To veče smo odlučili da odemo na Brankov most i tako je nastala kultna fotografija."
U skladu sa renomeom koji je imao u to vrijeme, ali i sa ranijim nastupima u saveznim rangovima Jugoslavije (sve do maja 1998. godine), od Borac Nektara se očekivalo da bude TAJ koji će održavati veze sa "maticom".
''Mi smo, da se tako izrazim, bilo 'određeni' da održavamo veze sa klubovima iz Srbije, te smo često išli tamo, a i oni su dolazili u Banjaluku. Mi smo održavali vezu sa tamošnjim klubovima, pogotovo ako se zna da smo sve do 1998. godine bili u tamošnjem sistemu takmičenja, igrali savezne lige SRJ, dok na kraju nije donesena odluka da možemo da igramo samo u košarkaškom sistemu Republike Srpske. Dok smo igrali u saveznim rangovima SRJ, bili smo domaćini u Bačkoj Palanci, pa Jagodini, Rumi, u Beogradu u dvorani u Železniku i na kraju se vratili u Bačku Palanku."
Propala je inicijativa da se na parketu "Pionira" sastanu beogradski "crveno-bijeli" i banjalučki "crveno-plavi". Međutim, prilikom neformalnog druženja ispred dvorane, rodile su se neke druge ideje koje su vrlo brzo realizovane.
Dogovoren je, naime, dolazak Grupe 7 u dvoranu "Borik"!
"Ja sam tog dana sjedio u bašti dvorane sa svim tadašnjim rukovodiocima Crvene zvezde. Između ostalog, tu je bio i Bratislav-Bata Đorđević, otac Saše Đorđevića i nekadašnji trener crveno-bijelih. Tada smo postigli dogovor – ova utakmica ne može da se odigra, ali napravićemo nešto u Banjaluci, i tad mi je predloženo, a ja sam to, naravno, odmah prihvatio, da u Banjaluku dođe 'Grupa 7'. Bata je obavio razgovor sa Sašom i svi su željeli da dođu u naš grad, a ta utakmica je, znamo, organizovana u ljeto te godine, 8. jula. Bata je imao veliki uticaj na Sašu, a Saša na tu cjelokupnu ekipu gdje su bili Vlade Divac, Žarko Paspalj, Željko Rebrača, Predrag Danilović... "
Bratislav-Bata Đorđević, trener generacije Crvene zvezde koja je 1972. godine postala šampion SFRJ, u kojoj su, između ostalog, igrali Zoran-Moka Slavnić, Dragan Kapičić i Ljubodrag-Duci Simonović, dao je veliki doprinos u organizaciji kako te, tako i utakmica koje je Borac Nektar odigrao 15. i 16. maja u Banjaluci i tada Srpskom Brodu protiv selekcije "Plavi", odnosno B tima SR Jugoslavije, za koji su igrali braća Dragoljub i Vladimir Vidačić, Zlatko Bolić...
"Odmah nakon tog puta u Beograd, mi smo formirali firmu koja se zvala 'Sporting' i koja je radila marketing za klub, pa je Bata dolazio u Banjaluku da nam pomogne. Firma se nalazila neposredno uz prostorije kluba, pored nekadašnjeg restorana Master. Na taj način, uspješno smo organizovali gostovanje kako Grupe 7, tako i selekcije Plavi. Između ostalog, za nas je tad radio i Goran Janković, akademski umjetnik i danas redovni profesor na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, koji danas sa suprugom ima svoju marketinšku agenciju u Banjaluci. U to vrijeme je bio naš zaposlenik i malo je poznato široj javnosti da je upravo Goran Janković dizajnirao klupske simbole, po kojima je naš klub i dan-danas prepoznatljiv."
Borac Nektar je, napominje Božić, tada pokazao ogromnu dozu društvene odgovornosti i sav prihod od mečeva donirao u humanitarne svrhe.
"Sav prihod smo poklonili onima kojima je to bilo potrebno, sve je bilo transparentno, 'u marku', što bi se reklo. Dio novca dobio je Dom za nezbrinutu djecu 'Rada Vranješević' u Banjaluci, pomogli smo i Kliničkom centru, a radilo se o iznosima oko 20 000 maraka, sve od zarade sa pomenutih mečeva. Takođe, pomogli smo još neke humanitarne organizacije", naglasio je Božić na kraju našeg razgovora.
Pratite Mondo.ba na Facebooku, Instagramu i Twitteru. Aplikacija je dostupna za IOS i Android telefone.
Preuzimanje teksta, vijesti, fotografija i video snimaka dozvoljeno uz vidljivo navođenje izvora i linka ka MONDO portalu.