Mondo u Antaliji

Borčev biser Savo Šušić živi san u Antaliji: Prve pripreme, prvi let, možda i prve minute...

Autor Goran Arbutina

"Ovo je veliki uspjeh za mene i veliko iskustvo", kaže šesnaestogodišnji Savo Šušić koji u Antaliji odrađuje prve pripreme sa banjalučkim Borcem.

Izvor: MONDO/Goran Arbutina

Banjalučki Borac od 29. januara je u Antaliji gdje će crveno-plavi odraditi glavni dio priprema za narednu polusezonu i odigrati ukupno četiri prijateljska meča.

Iz Banjaluke u Tursku je otputovalo 30 fudbalera, od kojih je nekolicina kadeta i juniora, a među njima i šesnaestogodišnji štoper Savo Šušić, kojem su ovo prve pripreme sa prvom ekipom.

 "Niko nije bio srećniji kad sam se našao na spisku 30 fudbalera koji putuju za Antaliju. Mogu samo reći da je ovo veliki uspjeh za mene i jedno veliko iskustvo. Cimer sam sa juniorima Dejanom Javorcem i Marko Kujundžićem, njih znam od prije, oni su već bili sa prvim timom. Vijdeli su kako to ide, daju mi savjete, daju mi podršku i mnogo mi olakšavaju“, rekao je Šušić za MONDO.

Borac u posljednje vrijeme daje priliku mladim fudbalerima, neki od njih su sakupili priličan broj minuta, pa i utakmica, a to je motiv i za druge da vrijedno rade.

"Veliki motiv mi je kada vidim da su i drugi mladi igrači zaigrali za prvi tim. I ja želim da odigram što više minuta, znam da sve ide polako i da treba što više da radimo, učimo. Ali motiva sigurno ne nedostaje. Nama mlađima je i minut dovoljan. I minut nam je veliki. Želimo da iskoristimo priliku kada dođe i da se pokažemo".

Svoje prve korake napravio je u Mladosti iz rodnog Gacka, a onda je uslijedio prelazak u Borac. U Banjaluku je stigao kada je bio deveti razred osnovne škole, nakon čega je upisao Ugostiteljsku školu.

"Već godinu dana sam tu. Trebalo mi je tri i po mjeseca da se naviknem na sredinu, ali fino su me primili svi u klubu, od ljudi u upravi do onih u svlačionici. Teško je bilo ispočetka, iako su me svi u školi dobro prihvatili. Živim sa drugom, idemo u istu školu“, kaže Šušić, koji se navikava na samostalan život.

"Imam obezbjeđen stan i hranu, ali navikavam se. Znam da spremim sebi samo osnovno, jaja (smijeh), ali volio bih da znam još toga“, dodaje uz osmijeh.

Priznaje da je sama činjenica da je stigao iz Gacka u Banjaluku veliki uspjeh.

"Bilo je svega od čestitki, pa i ljubomore, ali više je bilo čestitki. Mala je to sredina...“

Malo smo se našalili pitanjem "Da li je Gacko kao Springfild iz Simpsona kao što kažu?“

"Vidio sam tu sliku. To je to (smijeh)! Drug mi je poslao, kad sam vidio umro sam od smijeha. Kako ne liči?! Isto!", prihvatio je šalu Šušić.

Mladi štoper kaže da mu je fudbalski uzor Nemanja Vidić, a da u Borcu najviše uči od Marka Jovanovića, dok veliku podršku ima i od Almedina Ziljkića, koji često zna da se šali sa najmlađim saigračima.

"Savjeta uvijek ima, ne samo od Jovanovića koji igra istu poziciju već i od drugih igrača. Ali eto on igra štopera pa najviše kupim od njega“.

Osim savjete ima i kritika, kako od saigrača tako i od trenera, pa i ljudi sa strane, ali to ne smeta mladom fudbaleru.

"Sve to je normalno u fudbalu. U fudbalu ima uvijek pritiska, na to se treba navići tako da kritike i ispravke ne shvatam uopšte kao nešto loše".

Izvor: MONDO/Goran Arbutina

Na kraju razgovora otkrio nam je da je dolazak u Antaliju njegovo prvo veliko putovanje.

"Imamo odlične uslove za trening. Ovdje je stvarno super, ne znam kako bih opisao, prelijepo, nemam riječi. Ovo je ujedno bio i moj prvi let. Mislio sam da ću se malo prepasti, ali bilo je dobro", rekao je uz osmijeh mladi Šušić.