Legenda jugoslovenske i srpske reprezentacije otkrio je malo poznati detalj iz svoje rane karijere - odigrao je jedan meč i za reprezentaciju Hrvatske.
U Hrvatskoj je prethodnih nedelja često pisano o tome kako je veliki vaterpolo talenat Marko Radulović, MVP Svjetskog prvenstva za juniore, počeo da igra za Srbiju.
Momak iz Rijeke je prošao kroz mlade kategorije "barakuda", a onda je poslije selidbe u Srbiju 2018. promijenio kapicu i postao velika nada srpske reprezentacije, čije je ime i Dejan Savić minulog ljeta uvrstio na svoj širi spisak pred Olimpijske igre.
Radulović nije prvi igrač koji je nastupao za oba tima, a malo je poznato da je jedan od najboljih igrača u istoriji Vladimir Vujasinović, legenda jugoslovenskog i srpskog vaterpola, takođe u ranoj mladosti nastupio za Hrvatsku.
I legendarni "Vujas" takođe je rođen u Rijeci, gdje je i odrastao i prošao školu Primorja. Kao i Radulović, i on je u mladosti bio želja Hrvatskog vaterpolo saveza, koji ga je nakratko i imao u svom timu dok su njegovi rođaci bili na barikadama, a roditelji u problemima zbog svoje nacionalnosti.
Priču o tome Vujasinović je ispričao gostujući u podkastu "Pod kapicom", ističući prije svega da u njemu nema ljutnje ni prema kome.
"Sve oko rata krenulo je mnogo ranije, svi su oni znali i odakle sam i šta sam i moram da kažem da ja to nisam osjetio uopšte. Apsolutno ništa. Svakodnevica je bila kao i uvijek, i dalje smo se zezali i živjeli na normalan način, ali sve ostalo je bilo loše. Van bazena... Moj otac je radio privatno i više nije mogao da dođe do posla. To je rat, ne mogu da se ljutim ni nakoga. Majka je bila poslovođa supermarketa, a kad je počelo sve to da se zahuktava, degradirali su je na prodavačicu na željezničkoj stanici, to je bio najgori posao. Dolazili su dobrovoljci, ulazili joj u prodavnicu, pričali joj svašta, bili naoružani... I ona je teško proživljavala sve to", rekao je Vujasinović.
Za to vrijeme, veliki broj njegovih rođaka je već nosio uniformu.
"Moja porodica je ogromna, majka je imala osmoro braće i sestara. Oni su svi iz Krajine. Oni su bili tamo, u takozvanoj 'Balvan revoluciji'. Bili su na položajima, nije se mnogo pucalo, više je to bilo simbolično, ali bili su u uniformi".
U toku rata, Vujasinović je dobio poziv hrvatskog saveza.
"U isto vrijeme, Hrvatski savez je pretpostavljam prepoznao moju situaciju i radili su na tome da me zadrže. U tom nekom stanju bi trebalo da počnem da igram za hrvatsku reprezentaciju, sa čitavom rodbinom koja se brani od hrvatske države, sa roditeljima koji su u problemu. Čak sam i odigrao za Hrvatsku. Odveli su nas u Njemačku, bila je to juniorska reprezentacija i to je bilo nezvanično, mislim da Hrvatska još nije bila primljena u FINA ili LEN. Bili su u Njemačkoj juniorska i seniorska reprezentacija, ja sam igrao za juniore, pa za seniore. Dva puta smo to ponovili".
Za to vrijeme, njegov otac je razmišljao o narednom koraku u karijeri svog sina.
"Dok sam bio u Hanoveru ili tako nekom gradu, nisam ni znao da mi je otac bio u Beogradu i pričao sa Zvezdom i Partizanom. Sole (Dragan Solomun), Bata (Orlić) i Nikola Stamenić su bili uverljiviji", nasmijao se Vujas objasnivši kako je tada odabrao crveno-bijele.
"Kad sam se vratio sa tog putovanja sačekao me je otac, rekao kakva je situacija. Nije bilo 'moraš', već mi je rekao da razmislim i u martu sam bio u Beogradu, počeo da igram za Crvenu zvezdu i to je to".
(MONDO)