Filmska priča Rajka Strugara.
Mnogi sportisti iz regiona našli su se u Ukrajini kada je počeo rat, a jedan od njih je i dizač odbojkaške reprezentacije Crne Gore Rajko Strugar.
On je uspio da stigne u Budvu gdje je sa porodicom, a kada je počeo konflikt nalazio se u Ukrajini gdje je nastupao za Rešetiljku. Na kraju je priča odbojkaša koji je na početku karijere osvajao titule sa Vojvodinom ispala potpuno filmska!
"Sve je u Poltavi bilo uobičajeno, život se odvijao normalno, mi smo trenirali i igrali. Znalo se, naravno, da se nešto događa, ali pričalo se o tome sporadično, onako uz kafu:'Putin rekao ovo, Putin rekao ono...' Ali, niko nije verovao šta sledi. Ja sam desetak dana pre početka rata bio u Crnoj Gori da produžim vizu za boravak u Ukrajini i vratio se...“, rekao je Strugar za „Vijesti“.
U klubu su nastupala tri stranca i oni su smješteni u bunker. A onda je crnogorski odbojkaš, inače brat poznatog glumca Petra Strugara, dobio ideju kako da izađe iz ratne zone!
"Nas trojica stranaca smjestili smo se u bunker, zapravo u podrum. Tražili smo pomoć od menadžera kluba da izađemo iz zemlje, razgovarali smo s njim, ali dobili smo veoma neodređene odgovore. Ispred zgrade je bio parkiran klupski mini-bus, makar četiri-pet dana je bio tu, niko ga nije koristio. Tokom dvije večeri u podrumu napravio sam plan puta, rekao sam mom saigraču Bjelorusu Kirilu Krsnevskom : ’Ja idem mini-busom, s tobom ili bez tebe i ne osvrćem se". On je bio skeptičan, ali u subotu ujutro rano, kada sam se probudio, on je bio već spreman. Upalili smo vozilo i krenuli", isprilao je Strugar.
Krenuli su ka Moldaviji, ali ih je klub prijavio za krađu mini-busa i zbog toga su kasnije na jednom punktu uhvaćeni.
"Znam da to što sam uradio može da se tumači i ovako i onako, ali to je bilo jedino rješenje u tom momentu, jer drugog nisam imao, osim da čekam nešto, nekoga... A, nije bilo vrijeme za čekanje, već za akciju. Poltava je na auto-putu koji vodi od Harkova do Kijeva, dobro se, nažalost, zna kakve se borbe vode oko tih gradova i koliko je put između njih važan. Takođe, klub ima još vozila, a ovo niko nije danima koristio...“, rekao je Strugar.
Sve je bilo spremno, ali je put mogao da se mijenja zbog ratnog stanja.
"Imao sam spremnu rutu, ali naišli smo na prepreke – dva porušena mosta, barikade... Morali smo da idemo okolnim, seoskim putevima, čuli smo avione kako nadlijeću, kao i da je bilo detonacija u blizini Poltave"
Kada su stigli do punkta sa policijom oduzet im je mini-bus, a put su nastavili kada ih je poslije dugog čekanja i stopiranja u kola primio jedan bračni par iz Moldavije. Ali je onda čuo da je njegov otac ušao u Ukrajinu...
"On je na dan kada je počeo rat krenuo iz Crne Gore, stigao je u Moldaviju da bi me sačekao negdje. Bili smo u kontaktu, dogovorili smo gdje da se nađemo, ali kada sam mu javio da sam ostao bez vozila, on je odlučio da krene ka meni. Ušao je u Ukrajinu, a ja bježim iz Ukrajine... Sreli smo se na 50-ak kilometara od granice u ukrajinskoj teritoriji, moj saigrač i ja smo promijenili treće vozilo i na kraju stigli u bezbjednu zonu. Možda i u posljednji čas, jer sam čuo da je taj granični prelaz bukvalno zatrpan“, ispričao je Strugar.