Mario Ančić je morao rano da batali tenis, ali se borio u životu i došao do nove prilike.
Bivši hrvatski teniser Mario Ančić (37) i dalje je u godinama u kojima objektivno i dalje može da se bavi tenisom, ali je od "bijelog sporta" digao ruke još tokom 2011.
Nekadašnji broj #7 na ATP listi odlučio je da se penzioniše jer se dugo oporavljao od mononukleoze, njegovo tijelo više nije moglo da izdrži sportske napore, pa je na konferenciji za medije na kojoj se oprostio objasnio da mu je to "najteži dan u karijeri". Kada u tako ranom dobu ostanete bez najveće ljubavi teško je pronaći novu, uopšte se profilisati u nekom novom poslu, ali je Ančić jedan od rijetkih primjera čovjeka kome je nakon takve katastrofe sve krenulo kao po loju...
Ančić je odlučio da se posveti akademskom životu, doktorirao je pravo sa samo 31. godinom, što je zaista rijetkost među profesionalnim sportistima - i to je još uspio na čuvenom američkom univerzitetu Kolumbiji.
Ubrzo je stigao poziv iz jedne od najvećih svjetskih banaka "Credit Suisse", u kojoj je radio godinama, a potom je došla još bolja karijerna prilika. Postao je investicioni bankar i potpredsjednik kompanije "One Equity Partners" koja se bavi ulaganjem kapitala u industrijskom, zdravstvenom i tehnološkom sektoru.
Ako samo kažemo da je kapital ove firme, koja usko sarađuje sa čuvenom kompanijom "JPMorgan Chase", procijenjen na preko 10 milijardi dolara, onda je jasno kako se Ančić lijepo snašao u životu.
"Misao vodilja moje porodice i mene uvijek je bilo pitanje što nakon sporta. Osvajao sam turnire, osvojio olimpijsku medalju, ali bilo mi je jasno da teniska karijera, iako može biti uspješna, može i naglo da se završi. Ipak, sport će uvijek biti dio mog života. Čak i deset godina nakon prestanka profesionalne teniske karijere, ne prođe niti dan da ne odradim trening, a taj mi je mentalni sklop pomogao i tokom života", rekao je nedavno Ančić u podkastu "Pričajmo američki: američko - hrvatska priča o uspjehu".
Kompanija u kojoj radi bavi se "private equity fondovima" odnosno ulaganjem novca u kapital kompanija koje nisu na berzi, pa tako ulažu u firmu u zamjenu za vlasnički udio u toj kompaniji.
Ako pogodite - obogatite se, ako promašite...
"U Americi private equity fondovi postoje dugi period, a jaču snagu dobili su osamdesetih. Vodeći investitori u privatne kompanije su private equity fondovi. Oni su sredstvo kojima se pokreće cijela ekonomija. Zbog njih se podižu investicije, a podizanjem investicija ekonomija raste, pogotovo ako su profesionalni i aktivni investitori. U našem regionu cijeli taj koncept je jako nov. Strani privatni kapital tzv. private equity su počeli gledati naše kompanije, što je pozitivno jer prenose poruku kako je dobro ulagati u Hrvatsku te da postoje zanimljive kompanije koje stvaraju taj cijeli eko-sistem da se i dalje ulaže", pojasnio je Ančić za koga su mnogi mislili da se razumije samo u reket i lopticu.
Ni sam ne može da vjeruje u kom je pravcu otišao njegov život.
"Da mi je neko prije 10 godina rekao da ću raditi u fondu kapitala od osam milijardi dolara, kupovati i prodavati kompanije, pitao bih ga u kojoj galaksiji živi. A danas učestvujem u upravljanju kompanijama i tragam za potencijalnim akvizicijama, gledam kako da proširimo poslovanje na druga tržišta, kako da povećamo našu ponudu da te kompanije učinimo profitabilnijima", zaključio je Ančić.
Zanimljivo je da je posljednji dodir sa tenisom imao kao deo stručnog štaba Novaka Đokovića, pošto je tokom 2017. godine pomagao Andreu Agasiju koji je tada bio prvi trener srpskog asa.
(MONDO)