Preminuo je Boro Jovanović, prvi teniser iz Jugoslavije koji je uspio da se probije u najveći teniski vrh! A njegova životna priča je potpuno nevjerovatna!
Tužna vijest došla je iz Zagreba gdje je u 85. godini preminuo Boro Jovanović, jedan od najvećih jugosovenskih tenisera svih vremena. Porijeklom Srbin, rođeni Zagrepčanin imao je beskrajan talenat, ali i tešku životnu priču i bezbroj problema. "Ja se ne guram, a novinari razgovaraju s onima koji su im zanimljivi. Ja nisam", rekao je u jednom od svojih posljednjih intervjua u kome je priznao da i na pragu devete decenije života "tu i tamo malo zaigra tenis".
Najveći uspjeh u karijeri mu je finale Vimbldona u dublu sa Nikolom Pilićem 1962. godine koje je tijesno izgubio od australijskog para Stol-Hjuit. Sa Pilićem je zauvijek ostao u sjajnim odnosima, ali Beograd mu je zauvijek ostao u ružnom sjećanju. Iako je zbog "srpskog imena i prezimena imao mnogo problema u Hrvatskoj... "Oh, jesam. Imao sam problema ranih devedesetih, posebno od ljudi koji me nisu jako šmekali pa su mi na razne načine podmetali. Bilo je i poziva, prijetnji od raznoraznih ljudi. Ostao sam vjeran Zagrebu jer ja sam rođeni Zagrepčanin. Majka mi je, istina, bila iz Sarajeva, a otac iz Sremske Mitrovice, ali njega su ubili početkom Drugog svjetskog rata kad sam ja imao godinu i po dana tako da ga se i ne sjećam. On je tu u dvorištu navodno skrivao neke ljude povezane s partizanima, neko ga je od susjeda cinkario, pa su ga odveli i ubili. Svašta sam ja proživio, dobro da sam ostao normalan", rekao je veliki Boro Jovanović.
DOMINIRAO KAO NOVAK
U više navrata proglašavan za jednog od deset najboljih tenisera na svijetu, kao recimo 1963. kada ga je "Dejli Telegraf" proglasio za osmog na svijetu. Tada nije bilo ATP liste, ali turniri koje je on tada osvajao mogu da se porede sa nekim uspjesima Novaka Đokovića.
"Osvajao sam manje turnire, a dobre sam rezultate postizao na međunarodnim prvenstvima Italije i Njemačke, u Rimu i Hamburgu. U ono doba to su bili turniri koji se danas mogu upoređivati sa Mastersima 1000, igralo se na tri dobijena seta. Tukao sam sve Australijance koji su onda bili među najboljima, Njukomba, Stola, Hjuita, Amerikanca Mekinlija, pa Španca Santanu koji je bio najbolji na svijetu, nešto slično Nadalu. Roja Emersona sam dobio pet puta, a on je osvojio 12 grend slemova. Najdraža mi je pobjeda protiv Emersona u polufinalu Hamburga 1962. godine. Dobio sam ga sa 6:3, 6:0, 6:3, zgazio sam ga totalno", prisjetio se Boro Jovanović.
GENERAL IZ MRČAJEVACA MU UNIŠTIO KARIJERU!
Vrhunac karijere mu je bio početkom šezdesetih kada je prvo 1961. godine bio najbolji sportista Jugoslavije, a onda je 1962. tu titulu podijelio sa Nikoom Pilićem. Ipak, tvrdio je da je Beograd kvario njegove planove i karijeru.... "Bile su to moje udarne godine, bio sam prvi koji je utro put u to visoko društvo kvalitetnog tenisa. Ali tada je sve bilo vezano za Beograd i Teniski savez Jugoslavije (TSJ). Oni su diktirali pravila, pretili Niki i meni. Morali smo da igramo Dejvis kup, pa prvenstvo Jugoslavije, Hrvatske, Međunarodno prvenstvo, Mediteranske igre, Univerzijade... A meni su se igrali turniri, da zaradim novac, bio sam tada među 10 najboljih u Evropi, poslije i u svijetu... Najviše mi se zamjerio general Dušan Korać, tadašnji predsjednik TSJ-a. Stalno su predsjednici bili generali, iako nisu imali blage veze o tenisu!"
Zbog generala preke naravi generala iz Mrčajevaca, na kraju je Jovanović i ostavio tenis. Jednostavno, kao neko ko je bio odlikovani borac u Drugom svjetskom ratu, kada je reprezentacija bila u pitanju nije dopuštao bilo kakav popust. "Zbog njega sam 1974. i završio karijeru iako sam planirao da igram još koju. Mi smo te godine igrali u Donjecku sa SSSR-om i ja sam molio da me izostave jer su imali Pilića i Franulovića, a ja nisam bio u formi, jer mjesec dana nisam ni igrao ni trenirao. Oni su mi zaprijetili da će da me kazne, pa sam ja ipak otišao. I dogodilo se da se Franulović povrijedio na treningu, pa nije bilo drugog igrača osim mene. I sad sam ja onakav kakav sam bio morao da igram, pa sam od svega napravio sprdačinu. Izgubili smo taj meč od SSSR-a, a kad smo se vratili, morao sam na disciplinski sud u Beogradu. Optužili su me da se nisam dovoljno "trsio" za reprezentaciju i još mi prišili da sam bio “protiv bratskog sovjetskog naroda”, takva je formulacija bila. Odrezali su mi šest mjeseci zabrane igranja u inostranstvu, a ja sam, kako sam imao 35 godina, zbog te kazne i cijelog tog cirkusa s generalima i Beogradom odlučio da završim karijeru!"
Godinu dana je morao i u vojsku Jovanović, a ni tu nije dobio nikakav popust, iako je general bio predjesednik Saveza. A kada je došlo do sukoba sa selektorom...
"Najogavnije mi je bilo to što me Korać pozvao u Beograd, saslušao me, i rekao mi da shvata zbog čega sam došao u sukob s selektorom Virtom, ali da ne moram ništa da brinem. Mislio sam da je cijela stvar izglađena. Međutim, nakon nekoliko dana u novinama sam pročitao da sam kažnjen sa šest mjeseci!"
IŠAO DA IGRA I U RATNU ZONU!
A uspjesi ovog velikana teško da mogu da se mjere sa onime što danas rade teniseri. Da, sigurno je da sadašnji tenis jeste na višem nivou, ali kroz šta je sve moralo da se prođe tih šezdesetih da se igra na turnirim?
"Avion je tada bio skup, pa se putovalo uglavnom vozom ili brodom. Na Australijan Openu igrali su uglavnom Australijanci jer se Evropljanima nije plaćalo skupo putovanje do Melburna. A događalo se svašta. Jednom smo Pilić i ja otputovali na turnir u Džakartu, a kako je politička situacija bila prilično napeta, gotovo je vladalo ratno stanje i vojnika je bilo svuda, mi smo organizatorima izrazili bojazan za svoju sigurnost. Malo smo se pri tome i šalili, ali su nas do kraja turnira od hotela do stadiona i nazad vozili u oklopnim vozilima", prisjetio se u intervjuu za "Večernji list" Boro Jovanović.
(MONDO, "Večernji list")