Novak Đoković preokrenuo je meč protiv Lorenca Muzetija, prošao u osminu finala i to na kakav način...
Novak Đoković! To je to. Te dvije riječi sve govore. Ime i prezime najboljeg tenisera svih vremena i jednog od najboljih sportista u istoriji sporta. Meč je završen oko 3 ujutru, improvizovana konferencija za medije oko pola 4. U momentima dok kucam ovaj tekst, prošlo je 4 sata, već je nedjelja, meč je počeo u subotu i trajao je skoro četiri i po sata... Sve zbog sramotnog poteza organizatora turnira.
Gdje početi, odakle krenuti? Teško je zaista naći prave riječi u ovo doba, ali moram da priznam da je vrijedilo. Vrijedilo je sjediti na stadionu "Filip Šatrije" i gledati ples otpisanog čovjeka. Veterana u kog je malo ko vjerovao, posebno kada je na semaforu stajalo 2:1 za Lorenca Muzetija i kada je, htjeli to da priznamo ili ne, igrao bolje i djelovao kao teniser koji će da prođe dalje. Čak je i publika, konačno, shvatila u četvrtom setu da gleda čovjeka koji je osvojio 24 grend slema i da nema nikakve poente da budu toliko na strani Italijana.
Tek tada su to skapirali, ali bolje ikad nego nikad. Dali su Srbinu vetar u leđa i on je to iskoristio na najbolji mogući način. Krenuo je u još jedan nevjerovatan preokret, po ko zna koji put u karijeri. Ima nešto posebno u toj glavi. Nešto što je neopisivo, nešto neshvatljivo. Da nema 38 godina, već bar 28, vjerovatno bi ovaj meč riješio mnogo ranije. No, to sad nije tema ovog razgovora što bi rekao jedan moj prijatelj.
Tema je upravo to što i u ovim godinama, kada je bliži 40. rođendanu nego 30. pokazuje da je još sposoban da ide do kraja. Da još u njemu ima snage, volje, motivacije. Da može da se vrati i iz minusa, kada djeluje da ne može da diše, da je nokautiran. U boksu sudija broji do 10, tim žargonom rekao bih da je izbrojao negdje do pet u momentu kada je Novak ustao, pogledao rivala i rekao mu - sad si moj! Bilo je to baš početkom četvrtog seta i od tog trenutka sve je išlo samo u jednom smjeru.
Ono što mogu da vam kažem je prosto. Ljudi, uživajte, navijajte, budite uz Novaka. Neće ni on moći još dugo, krštenica je takva i to ne može da se ispravi. Koliko dugo? Ne zna to ni on sam vjerovatno. Imam tu čast i privilegiju da sa akreditacijom oko vrata na licu mjesta gledam najboljeg ikada. Dok je stadionom odjekivalo "Nole, Nole", gledao sam okolo i shvatio ono što sam napisao na početku ovog djela - uživajte dok traje. Još malo, pa nestalo što se kaže...
Toliko od mene za sada, neću ići na žurku kao Novak što je najavio. Probaću da odspavam malo, jer već za nekoliko sati čeka nas meč Olge Danilović, pa neka bude duplo slavlje.
(MONDO - Nemanja Stanojčić)