Srđan Đoković pričao je o svom sinu Novaku i teniskim uspjesima, a pohvalio je i Marka i Đorđa...
Novak Đoković je po svim parametrima najbolji teniser u istoriji tog sporta. Osvajanjem Olimpijskih igara je to potvrdio, pošto sada u svom vlasništvu ima sve moguće pehare. Od grend slemova (24), preko Masters turnira i ostalih takmičenja iz nešto niže kategorije. Sve to je osvojio, ali za Srđana Đokovića ta konstatacija nije u potpunosti tačna.
On smatra da je Novak i iznad ostalih sportista i onih koji se takmiče u drugim sportovima. "Dokazao je svima da je najbolji sportista svih vremena na svijetu, ne samo teniser. Vidite i sami svi ove pehare", rekao je Srđan u intervjuu za "Sputnjik" koji je odrađen u restoranu "Novak" gdje su bili okruženi Noletovim peharima.
Na pisanja medija sa Zapada i pokušaja unižavanja Novakovih uspjeha ne reaguje. "Šta da vam kažem? U početku sam ih malo zapažao, onda sam gledao samo svog sina. To što su oni gledali na drugačiji način i što gledaju i danas, neka njima služi na čast. Mi smo kao roditelji odradili svoje, on kao sportista. On nikada nikoga nije ružno govorio, potcjenjivao i omalovažavao. Tenisom je pokazao da može da ih pobijedi, što je ustvari najveća pobjeda."
Tvrdi da mu nikada kroz glavu nije prolazilo nešto poput "ovo mi nije trebalo u životu" i da je vjerovao u Novaka. "Nikada to nisam pomislio, nijednog sekunda. Uvjeren sam bio da će da bude najbolji u tome što bude radio. Sticajem okolnosti se dogodilo da se bavi tenisom. Trebalo je prvo da bude skijaš, pošto je cijela naša porodica i sa moje i sa ženine strane skijaši. Sa osam mjeseci sam ga nosio na grudima i sa njim sam satima skijao. Trebalo je da bude skijaš. Kada je imao četiri godine, na Kopaoniku su se napravili teniski teren, sa šest godina je Jelena Genčić otvorila svoj kamp i to je istorija. Kada je on imao sedam godina, ona je rekla da će on da bude među 10 u svijetu brzo. Pitao sam stručnjake u zemlji i inostranstvu i čuo sam ista mišljenja. Kada je tako, onda smo svi mi živjeli za njega i njegove uspjehe. Marko i Đole bili su malo zapostavljeni, nismo mogli sve da postignemo. Plate su bile po nekoliko maraka, radili smo na Kopaoniku, ako ne zamijeniš pare uveče ili ujutru zbog inflacije se izgube... Svi su bili protiv nas. Vrijednim trudom, radom, vjerom... Kada imaš cilj, onda se ostvari."
Za njega je patriotizam i ljubav prema domovini bitna stvar bila u vaspitanju svoje djece. "To je ključ, da se djeca kasnije u školi, na ulici, ponašaju onako kako su ih roditelji naučili da se bore u kući. Uspjeli smo sa Novakom, Markom i Đorđem, oni su prvo sjajni momci, pa tek onda uspješni u onome što rade. Đole i Nole su sada roditelji, nadam se da će im se i Marko uskoro pridružiti. Ljudi treba da se bave djecom, ako ih pustite bez vaspitanja, onda se stvara nešto što ne bi trebalo da bude dobro. Djeca slušaju i rade ono što se dešava u svojoj okolini, zato treba da odrastaju u zdravoj okolini i uz svoje roditelje. Znam da to nije lako, jer roditelji rade po cijeli dan, ali smo u našem slučaju posvetili sve sinovima."
Bog, vjera u njega i takav način razmišljanja nisu odmogli Novaku prema Srđanovom mišljenju. "Ne, mislim da to na njega uopšte nije uticalo. Odrastao je uz slavu pravoslavlja, duh svog naroda, krsta, pravoslavne vjere. Nikada se toga nećemo odreći, nikada to nismo ni radili. U Parizu je poslije Olimpijskih igara i zaokruživanja sportskog uspjeha i pokazao da je najbolji sportista ikada. Pokazao je da je krst zvijezda vodilja i da bez vjere u Boga i u svoj narod nemamo šta da tražimo. Tako smo djecu vaspitali, tako se ponašaju, zato su cijenjeni, voljeni i poštovani gdje god da se nađu u svijetu."
Osvrnuo se na dešavanjima na Kosovu i Metohiji i uništavanju srpskih svetinja. "Mislim da je to čin varvarstva. Svetinje, bilo koje, ne treba da se diraju. Koliko smo mi okrenuti svojoj crkvi i vjeri, toliko su drugi okrenuti svojim vjerama i crkvama i treba da vjeruju u nešto. To ne treba dirati nikako.. To održava čovječanstvo svih ovih vekova. Žao mi je što se to dešava. Rođen sam na Kosovu, moji su iz Crne Gore prešli, jedva su preživljavali, nisu imali od čega da žive. Živjeli smo na imanju na Metohiji. Kosovo je srce Srbije. To je floskula, ali je istina. Bez Kosova smo prašina, prazan prostor, ne postojimo. Kao što je za Jevreje Jerusalim i za muslimane Meka i Medina, za katolike Vatikan. Mi bez Kosova i Metohije ne postojimo. Nikada se Kosovo neće priznati kao otuđeni dio Srbije, biće uvijek u našim tijelima i Srbima. Ne treba priznati Kosovo, već pustiti budućim generacijama da se izbore za poštovanje i za neuništavanje srpskih svetinja gdje god da su, naročito na Kosovu. Tamo su najstarije naše svetinje i odatle smo svi potekli i krenuli po svijetu."
Na kraju je upitan i da li će još neki put sa Novakom da pjeva "Kosi tata, kosim ja", možda poslije neke nove grend slem titule. "Pa, ne znam. Što se mene tiče, on je zaokružio sportsku priču. Igraće na još nekoliko turnira. Mislim da je pokazao da je najbolji sportista svijeta svih vremena. Brzo će se raditi i njegov muzej u Beogradu pored muzeja Nikole Tesle koji je najveći naučnik svijeta svih vremena. To je sjajna stvar i više će učvrstiti snagu i vjeru naroda u svoju zemlju, da se ne stidimo ničega, nego da budemo ponosni što smo Srbi", zaključio je Srđan Đoković.
(Sputnjik/MONDO)