Proslavljeni sportisti Banjaluke Draženko Ninić, Nebojša Golić, Darko Maletić i Željko Panić u petak uveče su razgovarali sa najmlađim sugrađanima o važnosti bavljenja sportom za pravilan rast i razvoj, ali i opasnostima koje ono donosi.
U organizaciji Centra modernih znanja u banjalučkom Domu omladine u petak uveče održan je panel na kojem su govorili proslavljeni sportisti grada na Vrbasu o tome kako su postali vrhunski sportisti i šta bi neki budući šampioni mogli od njih da "iskopiraju"...
Draženko Ninić, dvostruki prvak svijeta u kik boksu i osvajač sijaset medalja sa brojnih takmičenja, kao jedan od najvećih uspjeha je izdvojio što nikad nije doživio nokaut u karijeri.
"Borio sam se ukupno na 177 mečeva i upisao 165 pobjeda i 12 poraza. Nikad me niko u životu nije nokautirao. Zbog toga sam ponosan. Djeco, bavite se sportom, ali ne profesionalno u tom uzrastu već rekreativno. Biti profesionalac od malena znači veliko odricanje i nije dobro za zdravlje", dodao je nekadašnji kik-bokser.
Ispričao je i anegdotu sa Evropskog prvenstva 2002. godine i objasnio na ličnom primjeru važnost obrazovanja.
"Sudija je proglasio pobjednika iz 'Red Cornera' (Crveni ugao), a kako nisam znao engleski jezik, mislio sam da je Rus slavio. Tek kad mi je sudija podigao ruku, znao sam da sam pobijedio. Zato sam kasnije naučio engleski jezik", dodao je Ninić.
Predsjednik Plivačkog kluba Borac Željko Panić, koji je dva puta bio učesnik Olimpijskih igara prisjetio se učešća na Olimpijadi u Sidneju 2000. godine i istakao da je jako važno da djeca ne ulaze prerano u svijet sporta.
"Ono što sam naučio u djetinjstvu je 80 odsto mog sportskog uspjeha. Zato dijete treba da krene na vrijeme i napravi dobru bazu u sportu. Jako je bitno da se u školama provodi nastava atletike, gimnastike i plivanja. Ima vremena kasnije i za košarku, za rukomet i sl. Imam dijete od 5.5 godina i još ništa ne trenira. Bitno je da mu omogućim da se igra jer mislim se ne smije prerano ulaziti u svijet sporta. Predložio sam nekim institucijama da se nijedno dijete ne može upisati u škole sporta prije četvrte godine, a i tada da imaju trening jednom sedmično. S pet godina dva puta i tako dalje, ali opet sve kroz igru i samo bazični sportovi - atletika, gimnastika i plivanje. Time bismo stali ukraj, da tako kažem, mogućim malverzacijama. Djecu nikako ne gurati prerano u sport, potom da ih stručnjaci pregladaju i procijene njihove karakteristike, od genetskih pa nadalje. Da se vidi da li dijete ima talenta i za koju vrste sporta. Dakle, neophodna nam je preporuka stručne osobe jer ni djeca ni roditelji to ne znaju, pa onda često vidimo da su nezadovoljni i nesretni na sportovima koji treniraju", rekao je Panić.
Pomoćni trener fudbalera Borca Darko Maletić, ostvario je takođe vrlo impozantnu karijeru, ali je vrhunac doživio igrajući u dresu reprezentacije BiH protiv selekcije Portugala.
"Vjerovatno je moj vrhunac u karijeri bio čuvanje Kristijana Ronalda, koji je posljednjih 15-ak godina jedan od najboljih fudbalera svijeta. Iskreno, nisam imao neku tremu, odigrao sam nornmalnu utakmicu i tek sad kad se vratim, naviru mi emocije jer sam takve trenutke sanjao kao dijete. Ponosam sam na sve to, a to može da nekim novim klincima bude putokaz ukoliko budu željeli da ostvare svoje snove. Ja sam mnogo radio, imao sam i talenta, mada sam i dosta stvari propustio zbog nesretnog rata, ali eto velikim odricanjem i upornim radom sam stigao do tog nivoa. To je neki moj recept za uspjeh".
Nekadašnji rukometaš Borca m:tel Nebojša Golić vlasnik je dvije svjetske bronze sa reprezentacijom Jugoslavije (1999, 2001).
"Puno toga sam doživio u karijeri, posebno u reprezentativnoj i nadam se da ću uspjeti prenijeti barem dio novim generacijama. Najbitnije je da sam se kao dijete opredijelio za rukomet jer je to moj porodični sport i bilo je logično da nastavim tradiciju. Rukomet mi je u životu omogućio štošta - upoznao sam dosta ljudi, stekao mnogo prijatelja i to je bila dobra odluka", rekao je Golić.
Za njegov razvoj i veoma uspješnu karijeru tokom koje je igrao za Metaloplastiku, Sintelon, Veclar i sarajevsku Bosnu zaslužna je i nastava fizičkog vaspitanja.
"Ja pripadam prijeratnoj generaciji kada je nastava fizičkog vaspitanja bila vrlo kompleksna. Najmanje smo imali priliku da se igramo loptom već smo vježbali bazične sportove, koji su nam pomogli da se pravilno razvijemo. Potom smo imali i međurazredna, školska, opštinska, regionalna i kasnije republička takmičenja. Čini mi se da se ranije o tome više vodilo na računa nego što je to sada. Zato apelujem na one što treba da čuju da udvostruče sportske aktivnosti u osnovnim i srednjim školama", podvukao je nekadašnji rukometaš crveno-plavih.