Čaj je prvi put posađen u Gruziji kao eksperiment sredinom 19. vijeka, ali je do 1900. već bio jedan od najkvalitetnijih na svijetu.
Kada govorimo o čaju, obično se ne pomisli na Gruziju. Međutim, ta zemlja je jedna od najpogodnijih mjesta na planeti za gajenje visokokvalitetnog organskog čaja.
Nekada je Gruzija bila četvrti najveći proizvođač čaja na svijetu, a danas malo ko prepoznaje njihov kvalitet.
Polja čaja su u ovoj bivšoj članici Sovjetskog Saveza rasuta po suptropskom zapadu zemlje. Zime su oštre, ali hladnoća prirodno ubija štetočine i potencijalne bolesti, tako da čaj može neometano da buja, što nije slučaj u mnogim regionima širom svijeta gdje se moraju koristiti i određene hemikalije.
Iako čaj raste mnogo sjevernije nego u Indiji, Šri Lanki ili Keniji, zadržava neprikosnoveni kvalitet.
U vrijeme Sovjetskog Saveza, gruzijski čaj se masovno proizvodio, ali je uglavnom bio niskog kvaliteta. Međutim, kada se vješto gaji i napravi, dobija se složeni jedinstveni ukus koji je pomalo sladak.
Aromu dobija zahvaljujući svom teruaru i klimi (hladne zime dosta pomažu).
Gruzija je nekada proizvodila 95 odsto zaliha čaja u SSSR-a, ali ni to nije bilo dovoljno, pa su vlasti željele da pojačaju proizvodnju miješanjem čaja sa grančicama i starim listovima.
"Za berača čaja najvažnija je brzina, kako bi se ubralo što više kvalitetnih listova. Naravno, ručno branje je bolje jer se tada može odabrati kvalitetniji list. Obim posla jeste veći, ali je kvalitet bolji i to donosi bolju zaradu", rekla je beračica čaja Potola Dondoladze svojevremeno za Radio Slobodnu Evropu.
Ona se cijelog života bavila ovim poslom, a mogla je dnevno da ubere i 20 kilograma čaja ako je berba dobra.
Većinu beračica danas čine starije žene. Ima i mladih ljudi, ali oni uglavnom napuštaju sela. Oni sa drugim izvorima prihoda ne žele da beru čaj, tako da ove beračice pokušavaju da ožive i sačuvaju tradiciju.
Svakodnevno branje čaja na vrelom suncu je veoma zahtijevan posao.
Inače, u Visok kvalitet se postiže ručnim branjem mladih i mekih listova.
Kako je objasnila jedna beračica, ne možete ubrati više od tri lista, a od velikih listova se ne može napraviti dobar čaj.
Govoreći o procesu rada prije nekoliko decenija, Dondoladze je istakla: "Kada smo koristili srpove kvalitet je bio manji kao i zarada".
Raspadom SSSR-a, raspala se i industrija čaja u Gruziji. Plantaže su napuštene i zapuštene - mnoge su zarasle u korov.
Kasnije je vlast ponudila plan za obnovu plantaža, a danas se proizvodi više od 3.000 tona čaja godišnje.
Ulazak gruzijskog čaja na evropsko tržište
U Gruziji postoji više od 60 proizvođača čaja, a mnogi su željni da se probiju i na evropsko tržište. Ipak, to podrazumijeva ispunjavanje mnogih standarda u pogledu proizvodnje, ali i pakovanja.
Evropska unija i UNDP su tamošnjim proizvođačima omogućili podršku uz pomoć koje svoju tradiciju mogu povezati sa modernim tehnologijama i ekološkim praksama.
Jedan do takvih proizvođača je i "Buetea", mala firma posvećena oživaljavanju gruzijskog čaja uz poštovanje ekoloških praksi. Svake godine proizvedu oko 10 tona čaja na plantaži od 55 hektara.
Uz podršku EU su proširili proizvodne linije, posebno za ekološke ambalaže, a osmislili su i kesice za čaj koje su povoljne po životnu sredinu - i same su napravljene od lišća čaja. Kompanija je uspjela da čaj visokog kvaliteta izvozi u Njemačku, a uspjeli su i da prošire ponudu.