Razvijene zemlje godinama ulažu novac u tehnike kontrolisanja klimatskih uslova i vremenskih prilika. U ovoj oblasti najavljene su velike promjene na globalnom nivou, dok su klimatolozi i meteorolozi oprezni zbog mogućih posljedica po životnu sredinu.
Pojedine zemlje već imaju mogućnost da na vještački način stvore ili spriječe padavine na svojoj teritoriji, ali sve više se govori o kontroli vremenskih uslova na svjetskom nivou, od čega je drastičan primjer zatamnjivanje sunčevih zraka kako bi se spriječilo globalno zagrevanje.
Pojedini svjetski lideri smatraju da na ovaj način može da se povoljno utiče na ekologiju i životnu sredinu, dok su drugi zabrinuti za posljedice.
O tome da li u budućnosti zaista možemo da očekujemo da nam neko "diktira“ vremenske uslove i kakve posljedice to može da ima na globalnom nivou, za mondo.rs govorio je Vladimir Đurđević, klimatolog sa Fizičkog fakulteta u Beogradu.
"Priče o kontroli vremenskih uslova postoje već dugo, ali uprkos želji pojedinih zemalja, još nisu zaživele. Planovi postoje na papiru, ali sasvim drugo je to ostvariti u praksi. Svetska meteorološka organizacija potvrdila je da nijedan od tih sistema nije ostvario očekivani uspeh, već samo deliće toga. Priroda i klima su kompleksni i nepredvidivi i to je glavni razlog za tako nešto“, kaže Vladimir Đurđević.
Nedavno se pojavila vest da Kina planira da do 2025. proširi program kontrole vremenskih prilika i vještački izazove snijeg i kišu pri potrebi, na polovini svoje teritorije. Zvuči kao naučna fantastika ili "moćno oružje" budućnosti, ali Kina je decenijama centar jednog od najnaprednijih programa za kontrolu vremena na svijetu.
"Ukupna teritorija koja bi trebalo da bude pokrivena sistemom vještačkih padavina iznosiće 5,5 miliona kvadratnih kilometara, dok će kontrola gradonosnih oblaka biti sprovedena na teritoriji od 580.000 kvadratnih kilometara“, saopštili su iz kineske vlade.
Kao ciljevi navedeni su više kiše u sušnim regijama, manje grada koji uništava usjeve i sunčani dani za velike nacionalne događaje.
"Jedan od posljednjih projekata u Kini sproveden je kada je 16 raketa za 'pojačavanje kiše' lansirano oko 400 kilometara južno od Pekinga, kao odgovor na lokalnu sušu. Tokom naredna 24 sata na okrug je palo više od dva centimetra kiše koja je ublažila sušu, smanjila rizik od šumskih požara i poboljšala kvalitet vazduha“, pišu svjetski mediji.
Klimatolog Vladimir Đurđević kaže da tehnologija promjene vremena, kako Kina namjerava da ih primjeni, postoje već 60 godina i koriste čestice koje pokreću kondenzaciju prije nego što bi ona prirodno počela.
"U teoriji, to je moguće izvesti, atmosfera i klimatske prilike su kompleksnije. Da bi Kina tako nešto uradila morala bi detaljno da izračuna sve parametre, kako bi mogla da promeni atmosferske uslove na određenom prostoru baš u tom trenutku, a to je gotovo nemoguće teško“, kaže klimatolog.
Osim Kine, program kontrole vremenskih prilika koriste i druge zemlje. U Americi se velike količine novca troše na istraživanja o kontroli vremena. S druge strane, svijet je nedavno obišla vijest da naučnici sa Harvarda rade na slanju balona iznad Švedske, kako bi ustanovili hoće li blokiranje sunčeve svjetlosti pomoći u borbi protiv globalnog zagrijavanja. Prvo testiranje najavljeno je krajem ove ili početkom 2022. godine.
"Naučnici bi proučavali hemijske reakcije u stratosferi kroz balon koji bi letio 10 kilometara iznad Zemlje i kojise koristi za slanje reflektujućih čestica u atmosferu, blokiranje ili ograničavanje direktne sunčeve svetlosti na Zemlji, čime će smanjiti učinke globalnog otopljenja. Otpustilo bi se oko dva kilograma prirodnih hemikalija, poput kalcijumovog karbonata i sulfata i stvorila vazdušna masa duga oko jedan kilometar i široka 100 metara. Naučnici bi ispitali koliko je ovaj alat djelotvoran u borbi protiv globalnog zagrijavanja“, pišu svjetski mediji.
Ovaj projekat finansira Univerzitet Harvard i njegov istraživački program solarnog geoinženjeringa, dijelom ga finansira Bil Gejts i grupa investitora u rizični kapital i drugi povezani sa kompanijama poput Gugla i Hewlett-Packard-a. S druge strane, neki naučnici su zabrinuti da bi projekat mogao da poremetiti vremenske obrazce, rast biljaka i životinja.
"Ne treba da se plašimo da će doći do poremećaja klime. Naime, atmosfera samo donekle predvidljiva, a to je desetak dana unaprijed i zato sa određenom izvesnošću možemo da prognoziramo i znamo šta će se desiti. Poslije deset dana stvari postaju nepredvidljive. Tako i na malim razmjerama, razlika u temperaturi od 0,1 ili 0,2 stepena može da da potpuno drugačije ishode. Ta vrsta nepredvidljivosti koju atmosfera nosi je velika prepreka kod kontrolisanja vremena“, smatra Đurđević.
Svi naučnici koji se bave klimom se protive korišćenju ovakve vrste geoinženjeringa, zato što već postoji problem sa klimom koji se ne može riješiti novom intervencijom.
"Ako zaista dođemo do situacije u kojoj je to jedini način da stabilizujemo klimu, onda ćemo već biti u velikom problemu. Bolje da se držimo ovoga što znamo da je moguće, a to je snižavanje emisije ugljen-dioksida i izbacivanje iz upotrebe fosilnih goriva, kako bismo smanjili globalno zagrevanje, nego drugih teorija o njegovom sprečavanju“, naveo je Đurđević.
Aleksandra Vasić, mondo.rs