Mnoge zemlje pokušavaju da motivišu što više svojih građana da prime vakcinu protiv korone, a neke od njih se ističu u inovativnosti...
U SAD-u kampanja vakcinacije napreduje ubrzanim tempom. Gotovo 50 odsto američkih državljana već je primilo prvu dozu vakcine, a 38 odsto i drugu, navodi se u tekstu njemačkog DW.
Na početku ove godine je bilo problema oko nabavke vakcina, ali situacija u američkim centrima za vakcinaciju se u međuvremenu kompletno promijenila. Sada je ponuda cjepiva veća od potražnje. Sve češće se događa da raspoložive vakcine ne mogu biti iskorištene, jer ljudi ne žele da se vakcinišu. I zato aktivisti, vlasti i kompanije već neko vrijeme pokušavaju motivisati ljude da dođu na vakcinaciju – pa i neobičnim akcijama.
Vlasti američke savezne države Ohajo svake sedmice organizuju lutriju – građani koji su se vakcinisali svake sedmice imaju šansu da osvoje milion dolara. U Njujorku je krajem aprila svaka osoba koja je primila prvu dozu cjepiva imala pravo na besplatni džoint. Država Mejn je pokušala „privoljeti“ ljude da vakcinišu podjelom besplatnih lovačkih licenci, a prije nekoliko dana je jedna akcija u Nju Orleansu izazvala pažnju medija – za svaku dozu vakcine građani su dobivali pola kilograma ljuskara.
U indijskom Rajkotu zlatari vakcinisanim ljudima poklanjaju zlatne ukrase za nos, u Rusiji i Srbiji se dijele vaučeri za kupovinu u prodavnicama, a u rumunskoj Transilvaniji moguće je primiti vakcinu i u Drakulinom dvorcu – cijepljenim osobama dijele i diplome kojima se „verifikuje“ njihova besmrtnost.
Iako su neki od ovih podsticaja na prvi pogled čudni, taj pristup nije nikakva novost.
"Sličnih je akcija bilo početkom 19. vijeka, kada su ljude vakcinisali protiv boginja“, kaže medicinski istoričar Malte Tisen. Ovaj njemački naučnik u svom se istraživačkom radu bavi i istorijom vakcinacije.
„I tada je cjepivo bilo novo, a skepsa dosta velika. Zato su vlasti dijelile prehrambene namirnice, poklanjale slatkiše ili čak medalje kao potvrde cijepljenja, sve su to bili podsticaji da se ljudi dobrovoljno vakcinišu”.
Skepsa protiv vakcine je stara koliko i sama vakcina. I odavno je to veliki problem, kako kažu nadležne institucije. Već krajem 2018., prije izbijanja pandemije koronavirusa, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je saopštila kako je „nespremnost na vakcinaciju” jedna od deset najvećih zdravstvenih opasnosti u svijetu.
Razlozi za to su itekako raznoliki, tvrdi Tisen.
„Na jednoj strani vakcinacija je u kontradikciji za zdravim razumom. Nešto mi dakle biva ubrizgano u tijelo, nešto zbog čega u načelu mogu i postati bolestan, i to bi me onda trebalo zaštiti.“
Vakcinacija se često doživljava kao vještačka „intervencija“ u prirodni tok stvari.
"Postoje i neke predrasude o tome da je za prirodni proces razvoja tijela bolje svojevrsno očvršćivanje, znači apsolviranje neke bolesti“, ističe Tisen.
Mnoge kampanje za vakcinaciju u industrijskim zemljama doslovno postale žrtve vlastitog uspjeha:
"Mi danas zapravo živimo u eri imunizacije", ističe naučnik i dodaje:
"Bez obzira radi li se o rubeoli, tifusu, dječjoj paralizi ili boginjama, iz naše je svijesti gotovo u potpunosti nestala pomisao da su zarazne bolesti nešto opasno – i to upravo zahvaljujući tome što smo ih dobrim dijelom eliminisali iz našeg svijeta učinkovitim kampanjama vakcinisanja od 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća“.
Vakcinacija se doživljava i kao dio nacionalnog zdravstvenog programa. Zato se, kaže Diben, kod cijepljenja uvijek radi i o tome koliko ja ustvari vjerujem vlastitim državnim institucijama. A to se, kako napominje ovaj stručnjak, pokazalo na primjer i u Francuskoj, gdje je nepovjerenje prema državnim institucijama tradicionalno veće nego u Njemačkoj.
"I eto, tamo je spremnost na cijepljenje odmah bila manja nego kod nas".
Upravo se ti argumenti mogu pronaći u istraživanju Popisnog biroa SAD, po kome više od 20 odsto Amerikanaca još uvijek oklijeva oko odlaska na cijepljenje.
Nepovjerenje prema vakcini, ali i prema vladi su među najčešće navedenim argumentima protiv vakcinacije. Više od 20 posto ispitanika je reklo: "Jednostavno ne vjerujem da mi to treba".
I upravo u tome mnogi, a ne samo Malte Tisen, vide i najveći problem. Jer često se po pitanju manjkave spremnosti na vakcinisanje uopšte ne radi o konkretnom otporu protiv samog cijepljenja.
Treba razlikovati tri grupe građana, pojašnjava sagovornik DW.
“Tu su gunđala, često je to pitanje komocije. Onda imamo skeptike, ljude koji uopšte nisu generalno protiv vakcinacije, ali žele sve znati u detalje, o čemu se radi i što se radi. I tu su onda još i protivnici, oni su generalno protiv vakcinacije, koji argumentuju uz pomoć teorija zavjere. Ali ta treća grupa, protivnici cijepljenja, to je najmanji dio populacije”.
Načelno, njih je od oko 2-5 odsto.
"S njima se mora živjeti, s drugima se može pričati. Informisanje i apeli mogu da pomognu, ali u 20. stoljeću je moguće i da vakcine dođu do ljudi, uz pomoć mobilnih timova, punktova za vakcinaciju u supermarketima ili u gradskim ustanovama“.
Ili neobičnim akcijama poput one u Nju Orleansu.
U roku od samo tri sata podijeljeno je preko 60 kilograma jastoga, odnosno ubrizgano 125 doza vakcina:
"To možda u prvi mah zvuči banalno i smiješno, pola kile jastoga za jednu vakcinu, ali upravo to otkriva jednu važnu stvar: da su ljudi lijeni. I to opet na drugoj strani pokazuje da, što je neki proces jednostavnije organizovan, on je i uspješniji. I upravo to je često i rješenje problema”, ističe Tisen.
(MONDO/DW)