Plava rupa je najdublji poznati ponor u okeanu, a svakodnevno privlači ronioce koji istražuju njene dubine.
Stefan Kenan (39) iz Dablina utopio se u julu 2017. godine dok je pokušavao da spasi svjetsku rekorderku Alesu Ćekini (25) koja je tokom slobodnog ronjenja (102 metara dubine) naglo postala dezorijentisana. Italijanka je pokušavala da pređe tzv. luk zloglasne Plave rupe koristeći se samo jednim dahom, kada je Kenan skočio da je spasi. Uspio je u tome, ali on sam nije preživio iako je kao "bezbjednosni ronilac", bio jedan od najboljih u svom poslu. Njegova smrt služi kao mračan podsjetnik na vjerovatno jedno od najopasnijih mjesta za ronjenje na svijetu.
Plava rupa je ponor dubok 130 metara, udaljen 8 kilometra od grada Dahaba u Egiptu. Zovu je "grobnicom ronilaca", međutim ni to ne sprječava hiljade njih da svake godine dolaze ovdje da rone, ignorišući sve više metalnih ploča koje vise na obližnjoj stijeni, kao podsjetnik na tragično nastradale. Teško je reći koliko je Plava rupa uzela ljudskih života. Ronioci u Dahabu kažu da je u posljednjih deset godina taj broj najmanje 200.
Tarek Omar je tehnički ronilac iz Dahaba koji je počeo da istražuje Plavu rupu 1992. godine, fasciniran pričama o njenom prokletstvu pošto se u njoj utopila žena kojoj su dogovorili brak. Omar je postao slavan kad je 1997. iz rupe izvukao tijela Matina Garea i Konora O'Regana. Od tada je iz Plave rupe izvukao 20 tijela, i tako zaradio mračni nadimak "sakupljač kostiju". Posljednjih godina, kad je tehničko ronjenje postalo trend, Omar je svjedok porasta broja nesreća.
Za mnoge ronioce, spuštanje u rupu je ono što je za planinare penjanje na Kilimandžaro. Na 56 metara dubine, zid stijene nestaje, otkrivajući šupljikavi 26 metara dugi tunel iz Plave rupe do dubokog okeana.
"Prelijepo je jer imate osjećaj kao da stojite u podvodnoj katedrali. Problem je u tome što ronioci zarone 50-ak puta negdje i misle da znaju sve, ali realno nisu spremni za tu dubinu i uslove", kaže instruktor ronjenja Aleks Hejs.
Snimio sopstvenu smrt na dnu okeana
Što ronilac uđe dublje, to je veći pritisak na njegov organizam, a ta se narkoza često naziva "martini efektom". Mnogi smatraju da je osnovni problem to što ronioci zarone do dijela gdje nema više ni trunke kiseonika, a tu lako mogu da postanu dezorijentisani i u nemogućnosti da nađu put nazad - ostanu bez kiseonika i umru.
Uprkos upozorenjima i strogim propisima, ronioci hrle u Plavu rupu. Najpoznatija smrt bio je slučaj iz 2000. kad je instruktor ronjenja Juri Lipski nestao. On je odlučio da zaroni i stigao je do dna, ali je tada postao dezorijentisan. Kad je shvatio da neće izroniti, skinuo je masku sa kiseonikom i samo nestao. Kasnije je otkriveno da je sa sobom imao i video kameru koja je bila pričvršćena za njegovu kacigu. Tako je nesrećni ronilac snimio svoju smrt.
Pogledajte šta je zabilježila njegova kamera:
(Mondo)