Nakon skorro dvije godine koliko se svijet bori protiv korona virusa njegovih posljedica, odnosno bolesti imenovane kao kovid -19, ispostavilo se da je ključni faktor zbog čega su neke zemlje uspješnije od drugih povjerenje u društvo, a zatim i u zdravstveni sistem.
"Zašto je Danska otpornija od Njemačke i SAD u borbi protiv kovida? Čini se da je vitalni faktor nivo povjerenja u društvo. Ali, kada ga više nema, možete li ga vratiti?", analizira Andreas Klut, kolumnista Blumberga (Bloomberg), u tekstu čije dijelove prenosimo.
Jedna od važnijih tema u psihologiji je otpornost, odnosno sposobnost pojedinca da se nosi sa nedaćama i oporavi se. Za razliku od otpornosti pojedinaca, otpornost grupa ili naroda je manje proučavana, i to uglavnom nakon terorističkih napada na mjestima kao što su SAD i Izrael. Međutim, zahvaljujući pandemiji, umijeće otpora sada može postati sljedeća velika stvar u društvenim naukama.
Ne radi se samo o sposobnost zemlje da obuzda infekcije ili smrti. Vladina politika i intervencije u javnom zdravstvu — blokade i ostalo — su važne. Ali u velikoj mjeri i pored toga virus ''nastavlja po svom'', mutira i širi se.
"Otpornost se, umjesto toga, odnosi na sposobnost zemalja da ostanu funkcionalne uprkos svemu, bez obzira na to šta se dešava - u suočavanju sa SARS-CoV-2, ali i svim njihovim drugim problemima, i sve dok istovremeno održavaju društvenu koheziju. I ovdje vidimo velike razlike među zemljama", piše Blumberg.
Navodi se da su ranija istraživanja o otpornosti država i nacija, uglavnom iz Izraela, naglašavala faktore kao što su patriotizam i optimizam stanovništva, uz društvenu integraciju i povjerenje u političke i društvene institucije, ali da je patriotizam relevantniji kada su u pitanju prijetnje neprijateljskih država. Međutim, kada je u pitanju ''nevidljvi virus'' čini se da je povjerenje važan faktor.
"Ovo nije nova ideja. Odavno je utvrđeno da su bogatija, sigurnija i zdravija ona društva u kojima ljudi vjeruju ne samo svojim rođacima već i strancima i apstraktnim stvarima kao što su institucije", stoji u analizi.
Blumbergov kolumnista piše da je Skandinavija u toj srećnoj kategoriji regija gdje ovakvo povjerenje postoji, a da bivše komunističke zemlje u istočnoj Evropi (u koje se ubrajamo i mi) nisu.
U početku se čak spekulisalo da bi društva sa niskim nivoom povjerenja mogla proći bolje u borbi protiv pandemije jer je logika bila da će se ljudi držati dalje jedni od drugih "kada ne vjeruju jedni drugim da su testirani, ili da su oprali ruke", ili da će podržati oštriju politiku kao što je zatvaranje (lokadun) jer pretpostavljaju da bi se njihovi sunarodnici u suprotnom ponašali neodgovorno.
"Kao dokaz, ljudi su ukazivali na Švedsku, zemlju sa visokim povjerenjem u institucije, recimo, koja nikada nije imala stroge lokdaune, i Bugarsku sa malim povjerenjem, koja jeste".
Međutim, suprotna teza se sada ispostavlja kao tačna. Apostrofira se primjer Danske u poređenju sa šest drugih država u Evropi, kao i sa Sjedinjenim Američkim Državama. Danska je rangirana na vrhu po povjerenju — 90% Danaca kaže da vjeruje zdravstvenim vlastima — i duhu zajednice. To objašnjava zašto se Danska do sada dobro nosi sa pandemijom, smatraju istraživači .
"Opet, to ne znači da su stope infekcije pod kontrolom — nakon nekoliko opuštenijih mjeseci, one rastu. Umjesto toga, to znači da su Danci u stanju da nastave da se prilagođavaju, prilagođavanjem normi ponašanja ili, što je najvažnije, vakcinacijom kako bi zaštitili jedni druge i oslobodili bolničke krevete. Oni u velikoj mjeri vjeruju preporukama naučnika i stručnjaka za javno zdravlje, a uglavnom ignorišu dezinformacije", navodi se u analizi.
Kao suprotan primjer označena je Bugarska zemlja kojoj ljudi ne vjeruju baš toliko stručnjacima i vlastima, pa je rasprostranjeno i ''nadriljekarstvo". Udio vakcinisanih u Bugarskoj je najniži u EU (23 odsto), a stopa smrtnosti je najveća. Većina drugih zapadnih demokratija je negdje između.U državama njemačkog govornog područja — Austrija, Njemačka i veći dio Švajcarske — stope vakcinacije su u najboljem slučaju osrednje. Blumbergov kolumnista smatra da je to zbog toga što jestanovništvo prilično polarizovano, da postoji ''antivakserska'' polulacija koja podržava desničarske partije čiji uticaj nije zanemarljiv.
Autor kaže da je slično u SAD, čija ogromna populacija je ''hiperpolarizovana'' nakon Trampove ere i da mnogi Amerikanci uživaju u teorijama zavjere
"Da li se vakcinisati ili ne sve je više izraz plemenskog identiteta ili odanosti jednoj strani u kulturnim ratovima. Svaka strana svojom isključivošću ometa napore pragmatičnih, a to je u suprotnosti od povjerenja i društvene otpornosti (koje su nam svima potrebne)".
Napomenuto da je da su SAD i Njemačka ipak mnogo veće zemlje od male Danske, sa neuporedivo više stanovnika, a da mogu postojati istorijski razlozi za nedostatak povjerenja — Crnci i starosjedeoci Amerike, na primjer, imaju loša kolektivna sjećanja na državne institucije zbog istorijskog iskustva.
"I dok je povjerenje lako uništiti – u društvu baš kao i u vezi – čini se da ga je mnogo teže vratiti, pogotovo povjerenje u zdravstvene vlasti. Ipak, bez toga, zemlje će biti u nepovoljnom položaju. Njima će biti teže da se prilagode šokovima koji će neizbježno doći, da donesu dobre odluke u neizvjesno doba, da se promijene tamo gde je to potrebno, a da ipak sačuvaju svoje vrijednosti", zaključuje autor.
(Mondo)