Krjučkov i njegov pomoćnik su tada prognozirali da će "nepoznato ime" naslijediti Borisa Jeljcina na mjestu predsjednika i da će se KGB u egzilu okupiti i vratiti na vlast.
Na današnji dan 1954. godine osnovan je KGB. Mi vam ovom prilikom donosimo svjedočenje čovjeka koji je u jednom trenutku radio za FBI pokušavajući da od nekadašnjeg prvog čoveka KGB-a izvuče preko potrebne informacije za SAD. Sve se to događa par godina prije dolaska Vladimira Putina na vlast. Ono što je posebno zanimljivo, čini se da se već 1997. znalo da dolazi na čelo Rusije čovjek iz službe.
"Prvi put sam sreo Vladimira Krjučkova, koji je umro u novembru 2007. u 83. godini, kada sam bio u Moskvi januara 1997. da posjetim Edvarda Lija Hauarda, izdajnika CIA-e koji je prebjegao u Rusiju 12 godina ranije. (Gospodin Krjučkov bi prije dvije nedjelje proslavio svoj 98. rođendan). Krjučkov je zamolio gospodina Hauarda da mu pomogne da organizuje objavljivanje njegovih memoara na zapadu. Hauard me je doveo da upoznam Krjučkova. Ono što obojica nisu znali je da sam u tom trenutku bio na tajnom zadatku radeći za kontraobavještajnu službu FBI", počinje svoju priču Robert Eringer u svom autorskom tekstu za "Santa Barbara News-Press".
Kada su se sreli, kaže Eringer, Krjučkov je bio na pogrešnoj strani - na strani ruskog predsjednika Borisa Jeljcina, pošto je bio jedan od takozvane “bande osmorice“ koja je pokušala da svrgne Gorbačova u pokušaju puča u avgustu 1991. godine.
"Ironično, taj događaj je pokrenuo raspad Sovjetskog Saveza, kome je Krjučkov bio toliko posvećen tokom 24 godine u KGB-u, dospevši do načelnika Prve uprave prije nego što je postao njen predsjednik. To ga je takođe odvelo u zatvor na 18 mjeseci. Gledajući gospodina Krjučkova nikada ne biste znali da je on godinama bio jedan od najmoćnijih ljudi u Sovjetskom Savezu. Imao je heruvimsko lice ljubaznog ujaka. Ipak, on je lično naredio pogubljenje špijuna koje je razotkrio dvostruki agent CIA-e Oldrič Ejms. Krjučkov je došao u moju sobu u hotelu na južnoj obali reke Moskve sa pukovnikom Igorom Prelinom, njegovim bivšim šefom za odnose s javnošću u KGB-u i, u ovom trenutku, izvršnim direktorom njihovog udruženja penzionisanih obavještajnih oficira. Bivši predsjednik KGB-a bio je obučen kao aparatčik Komunističke partije - odijelo od žute vune, bijela košulja, tamnoplava kravata sa bijelom prugom i vuneni džemper. Njegovim okruglim licem jabučastih obraza dominirale su velike naočare sa teškim okvirima boje ćilibara. Pukovnik Prelin je bio obučen - komično, pomislio sam - u crne pantalone, crnu svilenu košulju, crnu kravatu na pruge i bordo cipele, zalizane kose", piše Eringer.
Objasnio je obojici da bi memoari gospodina Krjučkova, kako su objavljeni u Rusiji dvije godine ranije, trebalo da se “dopune novim materijalom“ za svako moguće izdanje na Zapadu.
"Stoga sam bio opremljen gomilom pitanja - od kojih su većinu osmislili analitičari FBI - poznatih u špijunskom jeziku kao 'lista za kupovinu'. Varka je počela tako što sam pokušao da popunim praznine u slučajevima špijunaže koji su nastavili da izazivaju konsternaciju u Vašingtonu. Krjučkov je bio suv i dosadan kao knjiga koju je napisao na ruskom. U tome je bio izazov za mene da izvučem informacije iz njega. Nakon što je napravio uvod, Edvard Hauard nas je ostavio da nastavimo sa “poboljšanjem knjige“ , tako da se činilo prirodnim da počnemo sa slučajem Eda Hauarda", navodi Eringer.
- Edvard je bio od velikog operativnog interesa za nas, konačno je otkrio gospodin Krjučkov. "Pokazao se kao neprocjenjiv, pomogao nam je da riješimo niz velikih problema. Uz Edvardovu pomoć, otkrili smo skrivene agente CIA-e u našoj zemlji. Takođe smo uspjeli da zatvorimo nekoliko curenja informacija, od vitalnog značaja za bezbjednost SSSR-a.”
Ovim riječima, Krjučkov je potvrdio navode koje je Hauard uvijek negirao, piše Eringer, i zbog kojih bi bio krivično gonjen da smo ga vratili u Sjedinjene Države, kao što smo planirali.
"Ono što je Krjučkov rekao o Oldriču Ejmsu bilo je podjednako interesantno. Saznali smo, na primjer, da je KGB znao da je njihov dvostruki agent u nevolji mnogo prije njegovog hapšenja i da su Rusi zapravo razgovarali o organizovanju njegovog bjekstva iz Vašingtona (gdje je radio u sjedištu CIA) na sigurno u Moskvi. Cijela operacija je otišla do samog vrha po odobrenje ali je predsjednik Jeljcin to odbio. Zašto? Ruski lider se plašio da bi takva taktika ugrozila pakete ekonomske pomoći SAD Rusiji, koji su tada bili veoma popularni. Ključna stvar je, naravno, bila sljedeća: kako je KGB znao da je gospodin Ejms u nevolji? To je doprinijelo uvjerenju da je još jedan špijun vrebao na visokom položaju u američkoj obavještajnoj zajednici - i na kraju je doveo do Roberta Hansena, visokog kontraobaveštajnog zvaničnika u FBI. Krjučkov je vjerovao da motivacija gospodina Ejmsa nije novac - uobičajeno sredstvo kojim je KGB regrutovao američke špijune, prema Krjučkovu - već ideologija", piše Eringer.
- Ejms se jednostavno nije slagao sa politikom Sjedinjenih Država koja je umnožavala svoju vojnu moć. Vjerovao je u miroljubivu prirodu spoljnih odnosa Sovjetskog Saveza, ubijedio je sebe Krjučkov.
"Istina je je zapravo sljedeća - Ejmsa je njegova supruga Rosario natjerala na izdaju zbog novca. Bivši predsjednik KGB-a mi je rekao da je Vilijam Kejsi (imenovan od predsjednika Ronalda Regana) bio najgori direktor CIA - 'najgori za nas' - i da je favorit Rusa admiral Stansfild Tarner (imenovan od predsjednika Džimija Kartera). Takođe je sugerisao da mu je jedan inspektor nehotice otkrio da je Oleg Kalugin, bivši šef Prve uprave KGB-a, sarađivao sa CIA-om. Krjučkov je smatrao gospodina Kalugina lično odgovornim za smrt Anatolija Šadrina, bivšeg ruskog mornaričkog komandanta koji je prebjegao 1959. i misteriozno nestao u Beču 1975. Krjučkov je potvrdio da je KGB zaista kidnapovao Šadrina, ali je primijetio da je Kalugin, koji je bio na licu mjesta i kontrolisao operaciju, imao svoju agendu", piše Eringer.
“Rezultat je bio fijasko“, priznao mi je Krjučkov. “Šadrin, onesvešćen od hloroforma, odveden je hiljadu metara u snijeg na austrijsko-češkoj granici, a zatim ostavljen da leži 20 minuta jer se automobil zaglavio. Šadrin je umro. Činilo se da je Kalugin zadovoljan ishodom.”
Bivši predsjednik KGB-a je bio manje otvoren u slučaju Vitalija Jurčenka, držeći se režimske propagande: Jurčenko nije prebjegao u SAD, već ga je CIA kidnapovala u Rimu.
"Kada sam mu to pomenuo (“niko ne vjeruje u to“, rekao sam), oči Krjučkova su postale čelično hladne dok je bubnjao lijevim palcem po naslonu stolice. Istrošio sam šest sati kasete podstičući Krjučkova da se otvori i ispriča sve što zna. Napisao mi je još 34 stranice. Sve je otišlo direktno stručnjacima FBI-ja za Rusiju na analizu. Knjiga Krjučkova nikada nije objavljena na Zapadu", napisao je Eringer.
Prema njegovim riječima, posebno je bilo interesantno kasnije na večeri u jednom moskovskom restoranu - omiljenom restoranu gospodina Krjučkova - zvanom Bajka, gdje je cijeli dio bio ograđen samo za njih.
"Jeli smo uz svijeće i uz flašu Staljinovog omiljenog crvenog vina, pukovnik Prelin je prevodio riječi bivšeg predsjednika KGB-a u isto vrijeme likujući skorom povratku stare garde KGB-a u Kremlj.
-Šta će Vašington misliti kada se Sovjetski Savez ponovo pojavi?, upitao me je pukovnik Prelin.
Krjučkov i njegov pomoćnik su tada prognozirali da će “nepoznato ime“ naslijediti Borisa Jeljcina na mjestu predsjednika i da će se KGB u egzilu okupiti i vratiti na vlast.
Nedugo zatim, bivši oficir KGB-a Vladimir Putin izašao je iz mraka - i odmah je učvrstio svoju vladavinu uz podršku svojih bivših kolega iz KGB-a i njegovih sadašnjih obavještajnih službi, FSB, SVR i GRU. Krjučkov je prisustvovao inauguraciji Vladimira Putina, a Putin je tokom svoje prve godine na mjestu predsjednika pokazao svoju zahvalnost prisustvovanjem rođendanskoj zabavi gospodina Krjučkova", napisao je Eringer.
Nekoliko godina kasnije (februara 2000.) tokom večere u jednom restoranu u Londonu, pukovnik Prelin je sa izneo novi ruski plan za pronalaženje ruskih obavještajnih oficira koji su izdali otadžbinu.
"U ovom slučaju, pukovnik Prelin mi je rekao da SVR i FSB (stari KGB) žele da posjete bivšeg oficira KGB-a Olega Kalugina u njegovoj rezidenciji u SAD - i da ga ubiju. Bio sam nepovjerljiv dok sam pijuckao vruć sake."
- Htjeli biste da ubijete Kalugina? - Nisam bio siguran da sam dobro čuo.
- Naravno, odgovorio je pukovnik Prelin.
- Znate li gdje on živi?, pitao sam.
- Vašington, rekao je Prelin.
- Imate li njegovu adresu?
- Naravno, odgovorio je pukovnik Prelin. "Živi sa dvije ćerke."
"Kalugin je još uvijek živ i ima 87 godina. Iako će predsjednik Vladimir Putin samouvjereno napadati prebjege KGB-a u Velikoj Britaniji, on je oklijevao da sprovodi takve atentate na tlu SAD. Skoro sedam godina kasnije, ruski FSB - po direktnom naređenju predsjednika Putina - ubio je prebjega iz ruskog KGB-a Aleksandra Litvinjenka ubacivanjem polonijuma-210 u njegov čaj u hotelu u centru Londona. A nekoliko godina nakon toga uslijedio je pokušaj ubistva Sergeja Skripalja i njegove ćerke Julije od strane Kremlja smrtonosnim nervnim agensom na britanskom tlu. Od tada je Putin napao Gruziju 2008. i 2014. Krim, koji je zauzeo i anektirao, usred drugih ruskih pokušaja da vrati bivše sovjetske republike u orbitu Moskve. A sada je na djelu njegova puna invazija na Ukrajinu", napisao je Eringer.
Ali da se vratimo bivšem predsjedniku KGB-a, koji je personifikovao zašto je Sovjetski Savez propao.
"On je zaista vjerovao u staljinističku doktrinu i glomazan sistem aparatčika, govoreći mi da je za njega 'najsrećniji dan u životu bio 1952. godine' kada je shvatio da Staljin stoji 30 metara od njega u Lenjinovom mauzoleju. Krjučkov je za raspad svoje zemlje okrivio Gorbačova i CIA. Ali na kraju, nesposobnost Krjučkova - kao tvrdoglavog birokrate - da razumije potrebe naroda svoje nacije ga je natjerala da potpiše neozbiljan, skoro farsičan pokušaj da zbaci Gorbačova sa vlasti, što je dovelo do vladavine Borisa Jeljcina i raspada Sovjetskog Saveza, koji Putin nastoji da ponovo stvori. Putin posebno mrzi SAD i Veliku Britaniju jer vjeruje da su njihove obavještajne službe, preko ljudi bliskih Gorbačovu, sprovele raspad zemlje u kojoj je služio kao oficir KGB-a", napisao je Eringer.
Pitao je gospodina Krjučkova šta bi voleo da piše kao epitaf na njegovog grobu.
“Samo moje ime, datum rođenja i datum smrti”, odgovorio je.
"Do kraja nemaštovit birokrata, Krjučkov je čak i sebe gledao kao samo još jednu statistiku. Umjesto toga mislim da bi trebalo da piše sljedeće - 'Ovde leži dogmatski predsjednik KGB-a koji je prevaren da oda tajne svom najvećem neprijatelju, Amerikancima.' Da, KGB je rođen na današnji dan prije 68 godina. A umro je 3. decembra 1991. godine. Strašna sramota je što nije ostao mrtav i sahranjen, već se vratio iz groba da proganja svijet 30 godina kasnije preko jednog od svojih bivših oficira psihopata, donoseći danas milionima pakao", zaključio je Robert Eringer.
(MONDO)