U muzeju u kolumbijskom gradu San Bernardo izloženo je više od 14 tijela koja su se misteriozno mumificirala poslije smrti.
Radnica u muzeju Rosio Vergara izjavila je da su u ovom kolumbijskom gradu od 1963. godine iskopane desetine mumificiranih tijela, od kojih su neki imali očne jabučice, koje su se raspale ubrzo nakon iskopavanja.
Prema njenim riječima, u kasnim osamdesetim na groblju je svake godine bilo pronađeno oko 50 mumija, a danas ih bude iskopano samo nekoliko.
"Stručnjaci su pokušali da objasne ovaj fenomen, koji je zabilježen i u zemljama poput Meksika i Italije, ali nisu našli objašnjenje za spontano mumificiranje u San Bernardu", rekla je Vergara.
Tijelo žene iz Kolumbije Saturnine Tores de Beharano koje je 1993. godine pokopano na gradskom groblju u kolumbijskom gradu San Bernardno, ekshumirano je nakon osam godina, a ona je još imala očuvanu kosu, nokte i dobar dio kože.
Beharanina kćerka rekla je da njena majka još ima svoje smeđe lice, pletenice i kosu, a njeni posmrtni ostaci su takođe izloženi u muzeju.
Tijelo koje bude u sanduku pokopano, u normalnim okolnostima, u prosjeku počne da se raspada za godinu dana, a za 10 od njega ostaju samo kosti, a ako se pokopa direktno u zemlju, bez sanduka, već nakon pet godina od tijela ostane samo kostur.
Antropolog Daniela Betankort s Nacionalnog Univerziteta Kolumbija smatra da do mumifikacije dolazi jer je groblje smješteno na strmoj planinskoj padini.
"Ovdje stalno duva vruć vjetar. Možda groblje funkcioniše kao peć u kojoj tijela dehidriraju, ali tu hipotezu tek treba istražiti. Nije sprovedeno puno studija o tome šta se događa i zbog kojih uslova dolazi do mumifikacije", izjavila je Betankortova.
(Srna)