Krstimir Copas jedan je od dva čuvara koji se brinu o Zejtinliku. Srpsko vojničko groblje sa njim čuva i održava i Olga Tasić. Oboje porijeklom iz Srbije, više od 20 godina žive u Grčkoj, a sticaj okolnosti i sudbina udesili su da na ovo mjesto dođu nakon deda Đorđa
“Nigdje se, kao na Zejtinliku, ne čuje tako glasno tišina, ne osjeća tuga, ali I čast u isto vrijeme”, ovu rečenicu smo čuli kada smo posjetili srpsko vojničko groblje u Solunu, mjesto na kom počiva više od 20 hiljada vojnika, više od 7 hiljada srpskih, a na susjednim i italijanski, engleski, francuski o ruski vojnici.
Nas je ovog puta dočekao novi čuvar, Krstimir Copas, koji je dužnost preuzeo od Đorđa Mihailovića, dugogodišnjeg čuvara koji je preminuo 2023. godine.
"Deda Đorđe mi je prenio prve korake o svemu. Briga o Zejtinliku i čuvanje uspomene na naše junake ogromna je čast. Nigdje se, kao ovdje, ne čuje glasno tuga, tišina, ali i divljenje", rekao je u razgovoru sa reporterkom MONDO portala.
Iz ranijih poseta i razgovora sa deda Đorđem, čuli smo da su na ovo mjesto ranije dolazili veterani rata, kako bi zapalili svijeće i odali počast stradalim saborcima. Godine i vrijeme su činile svoje, vreme prolazilo, pa su nakon njihove smrti nastavili da dolaze njihovi potomci.
Danas nam Krstimir priča da je posjetilaca iz godine u godinu sve više, kako i treba da bude, jer herojski podvig onih čiji posmrtni ostaci leže ovdje ne smje nikad da se zaboravi. To je, kako smo čuli, bila i želja deda Đorđa - dokle je god Srba i Srbije, dotle mora biti i Zejtinlika. Tu rečenicu on je često znao da kaže i posjetiocima, dok ih je dočekivao na ovom svetom mjestu.
"Dolaze đaci, sa školskim ekskurzijama, studenti, organizovane grupe, mladi, stari. Potomci palih boraca, ali i vojnika koji su se devedesetih borili u ratovima na prostorima bivše Jugoslavije, na KiM...saosjećaju se sa žrtvom i gubicima", priča Krstimir.
Iako nas ovog puta nije dočekala na groblju, sa Krstimirom se rame uz rame o Zejtinliku brine i Olga Tasić. Ovo je ujedno prvi put da posao čuvara na ovom groblju obavlja i žena. Njih dvoje su ovdje svakog dana, a iako je označeno da je groblje otvoreno za posjetioce od 9 do 17 časova, posao koji obavljaju traje gotovo cijeli dan.
"Od zalivanja zelenila, čupanja trave oko grobova, korova, sređivanja cvijeća do dočekivanja posjetilaca i razgovora sa njima. Posla ima uvijek, ali se sve postigne. Deda Đorđe je to godinama sam radio", kaže.
Kako je život udesio da Krstimir dođe do Zejtinlika?
Po ocu Grk, po majci Srbin, sudbina je udesila da Krstimir svoj život nastavi u Solunu. Kako smo čuli, njegov otac je nakon Drugog svjetskog rata došao u Srbiju, gdje se zaljubio, oženio i dobio djecu. Međutim, iako rođen u Srbiji, Krstimira je život mnogo godina kasnije ponovo doveo u Grčku gdje, evo, živi više od 30 godina.
Sa konzulatom Srbije sarađivao je kroz građevinsku firmu u kojoj je radio. Tada je stekao povjerenje, pa je prijedlog da preuzme mjesto čuvara groblja došla kao prirodan slijed. Njegova desna ruka, Olga, u Solun se doselila nakon udaje, a put ju je doveo baš u komšiluk porodice deda Đorđa i samog Zejtinlika.
Malo dalje od mjesta na kom razgovaramo sa Krstimirom, groblje i dalje na neki način čuva deda Đorđe. Uz kuću u kojoj je proveo tolike godine, nedavno je postavljena bista, kako bi mu se i na ovaj način odala počast za sve što je uradio.
Preminuo je prije godinu dana, 2. jula u 96 godini. Na mjestu čuvara srpskog vojničkog groblja naslijedio je svog oca Đura Mihailovića 1961. godine. Taj posao časno je obavljao punih 60 godina, a kako je i sam za života objašnjavao mnogobrojnim posjetiocima, kako nije imao muških potomaka, već ćerku i unuke, nije imao ko da ga naslijedi.
Tokom 60 godina na Zejtinliku je dočekao veliki broj delegacija, političara, poznatih ličnosti, umjetnika, državnika, sveštenika...a nije tajna da je veliki broj posjetilaca dolazio kako bi, osim odavanja pošte stradalim herojima, video i upravo njega.
(Mondo.rs)