Evo u što se pretvorio Pariz Mediterana.
Nafiseh Kohnavard, dopisnik BBC-a sa Bliskog istoka, opisao je u svom novom članku uslove života u glavnom gradu Libana, Bejrutu, nekoliko dana nakon što je Izrael ponovo napao taj grad.
Kohnavard je razgovarao sa nekoliko stanovnika Bejruta i oni su opisali promjene koje je donio rat u ovom gradu, koji je donedavno vrvio životom, a sada je sve uočljivije da izraelski napadi mijenjaju stil života lokalnog stanovništva i siju strah.
Marvan je konobar u hotelu u Bejrutu koji se nalazi u bogatijem hrišćanskom dijelu grada, Ahrafiju. Kohnavard počinje svoju priču opisom napada na ovo naselje, koje je Izrael poštedio u prethodnim napadima.
Ljudi u Ahrafiju odlaze na svoje balkone nakon prve eksplozije i gledaju u pravcu Dahijea, predgrađa Bejruta kojim dominira Hezbolah. Međutim, ovoga puta projektil je pogodio njihovu četvrt. Lokalni mediji kažu da je meta Vafik Safa, visokorangirani bezbjednosni zvaničnik Hezbolaha, koji je takođe zet nedavno ubijenog lidera Hasana Nasralaha. Očigledno je preživio.
Zgrada koja je pogođena bila je puna ljudi koji su nedavno pobjegli u Bejrut. Izraelska vojska nije izdala upozorenje, a poginule su najmanje 22 osobe. Ljudi u komšiluku šokirani su novonastalom situacijom u kojoj bilo ko od njih u svakom trenutku može biti žrtva napada izraelske vojske.
"Protekle tri nedjelje su se osjećale kao 'premotavanje događaja'", kaže konobar Marvan novinaru Bi-Bi-Sija.
"Još uvijek nismo uspjeli da shvatimo šta se tačno dogodilo", dodao je.
Uvijek je bio optimista i nikada nije vjerovao da će ova runda borbe prerasti u pravi rat. Sada kaže da je svjestan da su ušli u rat. U Bejrutu su ulice pune automobila. Stotine ljudi koji su bježali od izraelskih operacija na jugu zemlje pobjegli su u predgrađa prijestonice, sklonivši se u škole u "bezbjednijim" naseljima.
Tamo gdje su nekada postojali plakati na kojima je pisalo "Liban ne želi rat", sada postoje plakati na kojima piše "Molite se za Liban".
Čuveni gradski Trg mučenika - na kome se obično održavaju protesti i velike božićne proslave - pretvorio se u grad šatora. Od trga pa sve do mora protežu se improvizovane kuće. Većina porodica su sirijske izbjeglice, koje su ponovo raseljene i kojima je uskraćen pristup skloništima koja su ograničena na libanske državljane.
Ali i mnoge libanske porodice našle su se bez krova nad glavom. Poslije Marvana, Kohnavard je razgovarao sa 26-godišnjom Nadin.
"Više se ne osjećam sigurno", rekla je.
"Cijele noći čujemo eksplozije. Stalno se pitam: šta ako ovdje bombarduju? Šta ako ciljaju auto ispred nas?"
Stanovnici Bejruta dugo su vjerovali da će tenzije ostati ograničene na pogranična sela koja kontroliše Hezbolah u južnom Libanu.
"Aaliia's Books Bar", koji je nekada bio poznat po džez koncertima koji su se tu održavali, sada je prazan i nema muzike i plesa. Nekoliko dana su bili potpuno zatvoreni, ali sada i dalje rade, ali samo do 20 sati, a ne do ponoći kao nekada.
U restoranu Loris nekada se uveče nije moglo naći slobodno mjesto, a sada su samo dva-tri stola zauzeta.
Napolju, na trgovima i uličicama Ahrafije i Gemajze, sve više se mogu vidjeti zastave libanskih snaga, hrišćanske stranke koja se snažno protivi Hezbolahu. Stranka ima dugu istoriju oružanog sukoba sa šiitskim muslimanima, kao i muslimanskim i palestinskim partijama tokom građanskog rata prije tri decenije.
Maia Bekhazi Noun, preduzetnica i članica upravnog odbora sindikata vlasnika restorana i barova, procjenjuje da je 85 odsto restorana sa hranom i pićem u centru Bejruta zatvoreno ili imaju ograničeno radno vrijeme.
U Bejrutu, koji se nekada zvao Pariz Mediterana, danas se živi oprezno i svi se pripremaju za potencijalne nove napade, a istovremeno se navikavaju na novi način života, koji više ne liči na prethodni - mirnodopski.
(Jutarnji/MONDO)