Na prostoru Kaspijskog jezera, gdje je nekada bujao život, ostali su samo postapokaliptični prizori.
Na plaži nadomak azerbejdžanske prestonice Bakua, dvije napuštene ljuljaške su se njihale na vjetru. Postavljene su da budu na obali Kaspijskog jezera, ali su danas samo simbol onoga što je tu nekada postojalo, prenosi Skaj njuz.
Prije manje od 20 godina tu se nalazilo najveće jezero na svijetu koje se zbog toga naziva i Kaspijskim morem. Predstavljalo je žilu kucavicu za pet zemalja koje ga okružuju.
Međutim, jezero se smanjuje, a na zemljištu u Nacionalnom parku Abšeron, obala je sada udaljena svega 200 metara.
"Ovde smo prvi put kao deca otkrivali šta je biodiverzitet, prvi put smo vidjeli zmije. Viđali smo kornjače, različite vrste ptica, a igrali smo se i sa pijeskom. Danas se čini kada da smo na nekoj potpuno drugoj zemlji", rekla je mještanka Elana Alizade.
Naučnici tek sada počinju da shvataju zašto se Kaspijsko jezero smanjuje.
Vodostaj, koji je ispod nivoa mora, uvijek se mijenjao, ali od 1996. kontinuirano opada. Utvrđeno je i da od 2006. godine sve brže opada.
To je, naravno, uticalo na čitavu okolinu. Ribolov je ugrožen, kao i poljoprivreda zbog sve slanije vode, a kaspijskim fokama prijeti izumiranje. Prije petnaestak godina su na ostrvu Durnev naučnici izbrojali oko 25.000 jedinki, a već do proleća 2020. nisu vidjeli nijednu.
Procjenjuje se da bi do 2100. godine nivoi vode Kaspijskog jezera mogli da padnu za 9 ili čak 18 metara.
"Ovo je mnogo više od krize životne sredine, ovo je humanitarna kriza", upozorila je Inger Andersen, direktorka programa UN za životnu sredinu (UNEP), tokom klimatskog samita COP29 u Bakuu.
"Ukoliko se nešto hitno ne preduzme, uključujući smanjenje emisija štetnih gasova na svjetskom nivou, oko 5 miliona ljudi bi moglo da bude raseljeno iz ove oblasti do sredine ovog vijeka", poručila je.
Sve donedavno su naučnici bili zbunjeni zašto vodostaj opada tako brzo. Sada uspijevaju da uoče tragove klimatskih promjena.
Više temperature vazduha i promjene u vjetrovima su krivi za ispravanje vode.
Kaspijsko jezero je već pod pritiskom zbog poljoprivrednih aktivnosti, rasta populacije i 14.000 brana na okolnim rekama, uključujući i Volgu, koja jezeru doprema 80 odsto njegove vode.
More je čak dom i nečemu što doprinosi i sopstvenom uništenju.
Kaspijsko more leži na još jednom ključnom prostoru ovog regiona - rezervama nafte i gasa. Crpljenje ovih sirovina čini 60 odsto budžeta Azerbejdžana.
Međutim, bušenja zagađuju vodu, a njihovo sagorijevanje pojačava intenzitet klimatskih promjena.
Na pitanje da li prihvatanje fosilnih goriva doprinosi problemu, zamjenica ministra ekologije Umajra Tagijeva je rekla: "Problem je globalan".
Mještani ne znaju da li da pomjeraju infrastrukturu, poput pomenutih ljuljaški, bliže vodi zašto što se ona stalno pomjera.
Tokom rezervama nafte i gasa lideri pet zemalja koje izlaze na Kaspijsko jezero su se složili da zajedno rade na očuvanju resursa, a istakli su da je smanjenje emisija gasova "apsolutno neophodno".
(EUpravo zato/Sky News)