Zanimljiva priča iz arhive - kako je porodica u Sibiru provela više od četiri decenije, bez ikakvog dodira sa svijetom. Šestočlana familija nije ni znala za Drugi svjetski rat. Pogledajte jedinu preživjelu koja ima 76 godina.
Postoje dijelovi svijeta koji su prije izvjesnog broja godina bili neistraženi. Tako su sovjetski naučnici svojevremeno, prije gotovo više od 40 godina, pronašli šestočlanu porodicu Likov, koja je živjela u sibirskoj tajgi, bez ikakvog dodira sa ostatkom svijeta, podsjeća u članku nationalgeographic.rs.
Sibir, "kraj svijeta", i dan danas je misterija, mnogi njegovi dijelovi ili nisu ili su malo istraženi. Površina od 8,1 milion kvadratnih kilometara prekriva čak deset odsto Zemljine kopnene površine. Uglavnom u Sibiru žive divlje životinje, poput medvjeda, vukova, lisica... a zbog surovih uslova, kada zimi, recimo, temperatura padne na ispod 50 stepeni ispod nule (ili više), teško je i očekivati da ljudi tamo žive (i prežive).
Ipak, u tim i takvim uslovima, 40 godina je živjela porodica Likov, koja se nastanila u južnom dijelu Sibira. Ova porodica je pripadala fundamentalističkoj pravoslavnoj sekti, koja od 17. vijeka ne prihvata reformu crkve i napredak. Boljševici su prognali ili ubijali sve pripadnike ove sekte, pa je Karp Likov 1936. godine okupio porodicu i povukao se duboko u šumu sa suprugom Akulinom, sinom Savinom i ćerkom Natalijom.
Sa sobom su ponijeli malo gardebore i nešto hrane i otišli su u sibirsku tajgu, sagradili drvenu kolibu, a potom su dobili još dvoje djece - sina Dmitrija i ćeku Agafiju. Tek poslije više od 40 godina preživjeli članovi porodice vidjeli su ljudsko biće koje nije pripadalo njihovoj familiji.
Grupa sovjetskih geologa je u potrazi za rudama gvožđa 1978. godine sasvim slučajno primjetila porodicu. Prizor koji su geolozi zatekli podsjetio ih je na srednji vijek. Članovi porodice Likov su živjeli u kolibi napravljenoj od svega što im se našlo pod rukom, dok je unutrašnjost bila prilično zapuštena i hladna.
Ova grupa naučnika bila je šokirana kada je u razgovoru sa Likovima saznala i da oni nisu znali ni za Drugi svjetski rat, ni bilo šta što se događalo u "spoljašnjem svijetu". Zanimljivo je da Likovima nije bilo čudno kada su im naučnici rekli za satelite, jer su i sami uočili "zvijezde koje se brzo kreću".
Glava porodice Karp Likov rekao je tada geolozima da su "ljudi nešto izmislili i šalju na nebo vatre koje mnogo liče na zvijezde".
Prilikom prvog kontakta naučnici su Likovim ponudili hljeb, džem, keks, i druge namirnice, ali ovi su uglavnom sve to plašljivo odbijali, odgovarajući da im je "to zabranjeno". Jedina stvar koju su prihvatili bila je so.
Hrana im se sastojala uglavnom od krompira pomiješanog s mljevenim pirinčem i konopljinim sjemenom, uz sezonski dodatak divljih bobica, trava, korenja i mladih izdanaka drveća. U blizini kolibe protiče bistar potok, tako da je pitke vode bilo u izobilju, a povremeno su u zamke hvatali i životinje, u čemu se naročito izvještio sin Dmitrij. Zanimljivo je i da im je Karp Likov tada rekao da on jeste jeo hljeb, ali njegova djeca nikada, jer nisu imali prilike za to.
Agafija Likova, koja je rođena 1944. godine, jedini je preživjeli član ove porodice. Od 1988. godine živi potpuno sama u svojoj kolibi i ni po koju cijenu ne želi da je napusti. Ima 76 godina.
U junu 2019. godine, ruski naučnici su je posjetili i željeli su da je presele na bezbjednije mjesto, jer je bilo planirano lansiranje svemirske letjelice sa kosmodroma Bajkonur iz Kazahstana. Bojali su se da bi dijelovi koji otpadnu prilikom lansiranja rakete mogli da ugroze i nju.
Međutim, ova žena je to odbila. Nije željela da napusti svoju kolibu i način života koji više liči na 18. vijek nego na 21. vijek.
"I ranije su padale te rakete, po čemu se sad ova razlikuje", rekla je ona tada ruskim naučnicima, prenio je "Siberian Times".
Za sve ove godine, ova nevjerovatna žena samo jednom je kratko napustila svoju kolibu - kako bi joj ljekar pregledao nogu, jer je osjećala bolove.
Onim rijetkima koji nabasaju u te krajeve kaže da ima šta da jede, da ima povrće, dovoljno hrane i trave kojima hrani svoje koze.
Rendžeri, odnosno čuvari ovog rezervata, koji je posjećuju, kažu da ljudi iz cijelog svijeta šalju darove Agafiji, a do sada su joj odnijeli više od 100 kilograma različitih stvari - od namirnica, preko odjeće...
"Nosimo joj i sjemena raznog povrća - sadi krompir, bundevu, paradajz, šargarepu, krastavac... Najviše joj nedostaje komunikacija sa ljudima, pa kad dođemo ona ne prestaje da nam priča i priča, a mi ne želimo da je uvrijedimo i slušamo je satima", kažu čuvari rezervata.
Kada je jednom kratko bila "u civilizaciji", kada je morala kod ljekara, ništa joj se nije dopalo. Pogotovo ne automobili. Jedva je čekala da se vrati kući, u divljinu.
"Toliko je automobila na ulicama, pa šta će vam to? Oni prave toliko dima, ne može da se diše", rekla je ona prije nego što je požurila da se vrati tamo gdje pripada.
JEDAN OD NOVIJIH SNIMAKA (objavljen 10. aprila 2020. godine)