Sudija Okružnog suda Banjaluka Blagoje Dragosavljević danas je ponovo odbacio nove sporazume o priznanju krivice koje su trojica optuženih u predmetu "Elektroprenos" sklopili sa Republičkim javnim tužilaštvom.
Novi sporazumi su, u odnosu na one koji su predloženi na prethodnom ročištu i koji su takođe odbijeni, predviđali nešto veće, ali ipak minimalne zatvorske kazne, kao i novčane kazne.
Odluka sudije Dragosavljevića je, kao i prethodni put, u suštini sadržavala isto obraloženje – predloženim kaznama ne može se ostvariti svrha kažnjavanja.
Nove sporazume sa republičkim javnim tužiocem Sanjom Tadić – Stojisavljević sklopila su trojica optuženih za trgovinu uticajem u vezi zapošljavanja u kompaniji “Elektroprenos BiH” a.d. Banjaluka i to – bivši izvršni direktor za kadrovske poslove i član Uprave “Elektroprenosa BiH” Vinko Đuragić (67) na godinu dana zatvora i 5.000 KM novčane kazne, zaposlenik Gradske uprave Banjaluka Želimir Rokvić (51) takođe na godinu dana zatvora i 4.000 KM i nekadašnji elektromonter u “Elektroprenosu” Dalibor Simić (42) na identičnu zatvorsku kaznu i 3.000 KM. Predložena je i mjera bezbjednosti trajnog oduzimanja mobilnih telefona.
Ranijim sporazumom, trojici optuženih nisu bile predložene novčane kazne, a zatvorske su bile nešto niže - Đuragiću na deset mjeseci zatvora, Rokviću na devet mjeseci i Simiću na osam mjeseci zatvora.
Za ovo krivično djelo predviđena je kazna od jedne do pet godina zatvora.
Optužnica ih tereti da su od Saše R. iz Doboja zahtijevali 15.000 KM kako bi mu omogućili da se zaposli kao monter u “Elektroprenosu BiH”.
Obrazlažući nove sporazume, tužilac je rekla da kazne nisu ublažene, i pored zakonskih odredbi koje to omogućavaju, a da su sporedne, odnosno novčane kazne, utvrđene u zavisnosti od imovnog stanja optuženih.
“Adekvatne su težini i okolnostima krivičnog djela i njima se može ostvariti svrha kažnjavanja, a i u skladu su sa kaznenom politikom ovog suda”, rekla je Tadić – Stojisavljević.
U prilog tome je navela da je sudija Osnovnog suda Banjaluka Nebojša Pejpović nedavno u istom sudu osuđen na godinu dana zatvora. Indikativno je da (ne)namjerno nije pomenula da je pored toga Pejović osuđen i na novčanu kaznu od 40.000 KM, kao i da mu je izrečena mjera zabrane vršenja dužnosti sudije u trajanju od pet godina.
Tadić – Stojisavljević je ocijenila i da “tužilaštvo ne vidi nijednu otežavajuću okolnost kod optuženih, samo olakšavajuće”.
“Niko nije primio novčani iznos, nego je on samo zahtijevan. Oštećeni nije zainteresovan za ovo suđenje. Optuženi nisu ranije osuđivani. Koruptivna krivična djela su teško dokaziva i ovo bi bilo teško dokazati da nije bilo saradnje optuženih koji su doprinijeli istrazi…”, kazala je.
S obzirom na brojne ocjene u korist optuženih koje je iznijela tužilac, odbrana se na kraju samo složila i podržala njeno izlaganje, dodajući da je traženje novca za zapošljavanje u “Elektroprenosu” bio “incident”, a zatražili su od suda “da se ova saga okonča”.
Nakon detaljnog izlaganja tužioca, sudija Dragosavljević je saopštio odluku:
“Sud donosi rješenje, odbacuju se sporazumi zaključeni sa tužilaštvom. Razlozi ostaju identični onima sa prethodnog razmatranja sporazuma”, kratko je zaključio Dragosavljević.
Kasnije je obrazložio da se na prethodnom ročištu potrudio da iznese pravni osnov i činjenične okolnosti za svoju odluku, te dodao da je “suština da se ovakvim kaznama ne može postići svrha kažnjavanja”.
To je izazvalo reakciju branioca optuženih koji su zatražili njegovo izuzeće, ocijenivši da sumnjaju u njegovu objektivnost jer je već imao priliku vidjeti dokaze. Odluka o eventualnom izuzeću, biće donesena danas.
U optužnici se navodi da se, krajem oktobra 2020. godine, a nakon konkursa za zasnivanje radnog odnosa za više radnika u “Elektroprenos BiH”, Đuragić sastao sa Rokvićem preko kojeg je za sebe zahtijevao nagradu kako bi posredovao u zapošljavanju kandidata. Predao mu je spisak sa podacima kandidata, zahtijevajući za sebe 10.000 KM za kandidate sa visokom stručnom spremom i 8.000 KM za one sa srednjom stručnom spremom.
Rokvićev zadatak je bio da kontaktira kandidate i pronađe one koji su voljni da plate navedeni iznos, a on je potom spisak predao Simiću, kako bi ostvario kontakt s kandidatima i od njih zahtijevao od 13.000 do 15.000 KM za radno mjesto.
Dodaje se da su iznos uvećali za njima pripadajući dio. Nabavili su i mobilne telefone, pa je Simić pozvao kandidata Sašu R. i predstavio se kao Željko ispred komisije i zahtijevao 15.000 KM kako bi posredovao u njegovom zapošljavanju.
Saša R. je sve prijavio policiji, a trojica optuženih su uhapšeni u akciji “Napon” u februaru 2021. godine. Istraga kojom je rukovodilo tužilaštvo potom je trajala skoro dvije godine, jer je optužnica podignuta tek u decembru 2022. godine.
(MONDO)