SPC i njeni vjernici danas obilježavaju Materice - praznik majki, jedan od nekoliko koji predstoje Božiću.
Kao što su majke vezivale na Djetinjce, na isti način danas djeca vezuju majke. Materice se uvijek slave drugu nedjelju pred Božić.
Ovo je najveći hrišćanski praznik majki i žena. Danas djeca porane i unaprijed pripremljenim kanapom, koncem, šalom, maramom ili kaišem na prepad zavežu svoju majku, za noge, na isti način na koji su njih majke vezivale na Djetinjce.
Majka se pravi da ne zna zašto je vezana, dok joj djeca čestitaju praznik, a onda dijeli djeci poklone, i na taj način se "dreši". Isto tako se vežu i sve udate žene, koje se "dreše" poklonima djeci: kolačima, ili nekim drugim slatkišima.
Na Materice se prema običaju sastaju muškarci i djevojke koji planiraju brak. Vjeruje se i da muževi treba da vežu svoju tek udatu ženu i tako prizovu dobijanje potomstva u narednoj godini.
U ovim pripremnim nedjeljama pred Božić narodni običaji su, uglavnom, svuda isti.
Najpre očevi i majke, u treću nedelju pred Božić, koja se zove Djetinjci, izjutra rano "vezuju" svoju djecu, negdje čak i onu u kolijevci, a djeca im se "dreše". Pošto je to uvijek nedjelja po Svetom Nikoli, to obično "Sveti Nikola ujutru donosi djeci poklone".
U drugu nedelju pred Božić, koja se zove Materice, oci i deca "vezuju" majke (matere), a one im se "dreše". U nedelju pred sam Božić, koja se zove Oci, majke i deca "vezuju" očeve, a oni im se "dreše".
Materice se nalaze u središtu tog ciklusa simbolizujući majku u centru porodice, kao čuvara ognjišta i porodične ljubavi, kao onaj koji sve to povezuje, poput stezaljke i duhovnog mosta. Ona je "stezaljka djece" i očeva, ali i porodice i Isusa Hrista, po hrišćanskom vjerovanju.
Radosni običaj vezivanja na današnji praznik podsjeća nas da ljubav ne može biti prisilno "vezana" i stečena, ali i da treba za nju nešto učiniti, to jest dati i uzvratiti ljubav.
Simbolika ovog uzajamnog "vezivanja" i "drešenja" djece i roditelja jasna je: pripremamo se za doček najradosnijeg praznika hrišćanskog - Božića, koji je pomirio čovjeka sa Bogom odrešivši ga veza grehovnih, a vezavši ga novom vezom ljubavi za Boga.
U želji, dakle, da Njegov dolazak sačekamo vezani najčvršćim vezama međusobne ljubavi, jer je i On - Božić - Ljubav, koja je "sveza savršenstva", i mi se o Djetinjcima, Matericama i Ocima međusobno "vezujemo" i "drešimo".
To vezivanje i "drešenje" prevazilazi naše porodične krugove i prostire se na rođake, prijatelje i sve naše poznanike, i tako nastaje spontano opšte srpsko, pravoslavno-hrišćansko proslavljanje vezivanja i "drešenja" pred nastupajući praznik Rođenja Spasiteljeva, koji je odrešio Adama i Evu od večne smrti i podario im život večni.
Dakle, Djetinjci, Materice i Oci su, dakle, naši narodni praznici nanizani u predprazništvu Rođenja Hristovog, tako da su u sredini Materice, dan majki, jer je majka veza po kojoj "da nije majke, ni svijeta ne bi bilo".
(Mondo)