Sezona gljiva je počela, a iskusni gljivari i stručnjaci upozoravaju stanovnike da beru, ali i kupuju samo one za koje su 100 odsto sigurni, jer i jedna otrovnica može biti kobna.
Trovanje gljivama postala je jedna od veoma važnih tema u javnosti nakon pojave informacije da je prošle godine u susjednoj Srbiji žena (57) preminula, a uz nju je još sedam osoba otrovano nakon što su kupili i konzumirali gljive sa tezge u Šapcu koje je prodavala M.G. (72).
I u Srpskoj, tačnije u Doboju i Banjaluci, zabilježeni su slučajevi trovanja, na svu sreću bez većih posljedica. Neiskusni berači najčešće jestivu rujnicu ili rudnjaču zamijene sa otrovnom muharom. To je bio i uzrok trovanja u Doboju.
Na našem području se pored onih najkvalitetnijih mogu naći i one najotrovnije vrste gljiva. Među njima se svakako ističu pupavke: zelena (Amanita phalloides), bijela (Amanita verna) i smrdljiva pupavka (Amanita virosa).
Svjetlana Lolić, profesor biologije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banjaluci, ističe da ne postoji univerzalno pravilo pomoću kojeg bi se moglo odrediti koja gljiva je otrovna, a koja jestiva.
"Većina jestivih gljiva se od nekih otrovnih vrsta razlikuje samo po nekim sitnim detaljima: boji listića, postojanju mrežice na dršci, izgledu prstena, da li raste iz zemljišta ili sa panja, da li mijenja boju na presjeku, a neke se razlikuju samo po mirisu ili čak samo po okusu", tvrdi Lolićeva.
Konzumacijom navedenih pupavki dolazi do tzv. faloidinskog sindroma i trovanje ovim gljivama je najteže od svih. Da li će doći do letalnog ishoda zavisi koliko je teško oštećena jetra prije pružanja prve pomoći.
"Prvi simptomi se javljaju tek nakon 36-48 sati od konzumacije. Javlja se proliv, povraćanje, jaki bolovi u stomaku, nesvjestica, ubrzan puls, opadanje tjelesne temperature, opadanje koncentracije šećera u krvi i retencija mokraće. Na kraju dolazi do povećavanja koncentracije ureje u krvi i nastupa koma", podvukla je Lolić.
Mikolog Rade Gašić u izlaganju jednom od sajmova gljiva u Mrkonjić Gradu je rekao da zelena pupavka može da izazove najteža trovanja.
"Ovaj primjerak je dosta zelen, međutim, može biti potpuno bijele, smeđe i sive kožice. U izgledu je najviše karakteristično zadebljanje dna struka i krpasti ovoj pri dnu. Vjenčić, odnosno, prstenak ne mora uvijek biti na stručku, često se iskida i ostane na rubu šešira. Miris joj podsjeća na rotkvu, a oni koji su je jeli pa preživjeli kažu da nije čak ni neukusna. Jedan šeširić ove gljive je dovoljan da ubije čovjeka, a za dijete treba daleko manji komad", pojasnio je Gašić i istakao da ljudi ovu otrovnu gljivu ljudi najčešće uberu misleći da je riječ o zelenoj krasnici.
Iskusni upozoravaju da oni koji beru šumske gljive moraju iz više izvora da provjere srodnost sa otrovnicama.
"U svakom slučaju, dok ne savladate dobro te sitne detalje, ne preporučuje se da sakupljate gljive bez pratnje nekog dobrog poznavaoca koji ima višegodišnje iskustvo", istakla je profesorka Lolić.
(Mondo)