U nešto više od mjesec dana u RS tri mlade osobe su izvršile samoubistvo, a vijest o smrti Mladena Dulića iz Laktaša odjeknula je regionom i potresla milione ljudi.
Svaki put kad se desi tragedija cijelo društvo se zapita gdje griješimo i da li možemo učiniti nešto kako bi se slični događaji spriječili u budućnosti. U Republici Srpskoj se najavljuje pooštravanje i uvođenje nekih novih zakona u oblasti zaštite od zlostavljanja i vršnjačkog nasilja.
Ovakve inicijative često ne izdrže test vremena i budu zaboravljene sve dok se, nažalost, ne dogodi nova tragedija.
"Kada je u pitanju nasilje putem interneta broj javljanja je šest puta veći u odnosu na period prije pandemije dok je s druge strane, broj javljanja na temu suicidalnosti veći i do četiri puta"
U čemu je problem, kako prepoznati (nevidljivo) nasilje, kako anksioznost i depresiju i što je najvažnije - kako na vrijeme pomoći - pitali smo Maju Kovačević, koordinatoricu rada "Plavog telefona", savjetodavne linije za djecu, mlade i odrasle.
Plavi telefon na besplatnom broju 080 05 03 05 nudi savjete i pomoć za djecu, mlade i odrasle uz zagarantovanu anonimnost i povjerljivost.
U posljednjih nekoliko mjeseci povećan je broj samoubistava u RS. Dva mladića iz Prnjavora i Laktaša su sebi oduzela život u razmaku nešto više od mjesec dana. Da li ovo treba da bude alarm za društvo?
- Problemi sa mentalnim zdravljem su danas jako učestali, a empatija u društvu je sve manje izražena. Broj izvršenih samoubistava raste, ali isto tako raste i broj osoba koje razmišljaju o tome da sebi oduzmu život. Svako samoubistvo jeste alarm, vrlo značajan alarm koji ukazuje da u našem društvu nešto nije kako bi trebalo biti. Kada se osoba odluči da izvrši samoubistvo, to najčešće znači samo jedno – proživljavala je veliku količinu patnje sa kojom nije znala da se nosi. Vrlo je važno pomenuti ključan faktor - nedostatak podrške (bilo da se radi o emotivnoj podršci od strane bliskih osoba, stručnoj, finansijskoj, zdravstvenoj ili zakonskoj). Izostanak iste, osobi koja proživljava težak period u životu, znači da nije viđena u društvu, da nije važna i da bi najbolje bilo da je nema što rezultira upravo samoubistvom.
Da li operateri "Plavog telefona" bilježe povećan broj poziva?
- Broj poziva i razgovora prema Plavom telefonu se iz godine u godinu povećava. Sve je više građana koji su upoznati sa postojanjem usluge i koji se odlučuju da potraže pomoć i podršku zbog različitih izazova s kojima se suočavaju. Od početka 2022. godine do danas zaprimljeno je ukupno 12.583 poziva, 1.650 upita putem e-savjetovanja, te 24 prijave sumnje na nasilje dok smo u toku čitave prošle godine imali ukupno 10.700 poziva, 1.200 upita putem elektronskog savjetovanja i 32 prijave sumnji na nasilje.
Takođe, u poslednje dvije godine, naši statistički podaci ukazuju na to da je broj javljanja na temu suicidalnosti i nasilja putem interneta povećan u odnosu na period prije pandemije. Na primjer, kada je u pitanju nasilje putem interneta broj javljanja je šest puta veći u odnosu na period prije pandemije dok je s druge strane, broj javljanja na temu suicidalnosti veći i do četiri puta.
Kako drugi građani mogu da pomognu u ovim situacijama?
- Svi smo dio društva i podjednako smo odgovorni za to kakvo je ono danas. U zavisnosti od svakog pojedinca, društvo za nas može biti izvor prijetnje i/ili izvor podrške. Nerealno je očekivati da će jedan pojedinac promijeniti društvo, ali svako od nas može mnogo toga da uradi.
Prije nego se uputi ružna riječ nekome ili mu se učini nešto loše, treba razmisliti kako bi se ta osoba mogla osjećati u tom trenutku i kakve posljedice takvo ponašanje može da ima te koja je uopšte svrha takvog postupka; Treba prihvatiti odgovornost za sopstveni život i postupke.
"Uviditi problem je značajno, ali bez konkretnih akcija koje su u skladu sa tim, promjena se neće dogoditi"
Ako neko prepozna probleme u društvu ili kod pojedinca, treba reagovati i uputiti podršku osobi. Potrebno je slušati i čuti drugu osobu kada nam se obrati bez osuđivanja zbog bilo koje njene osobine, ponašanja ili problema. Treba razvijati empatiju, informisati se o mentalnom zdravlju i načinima prevencije problema sa istim i potražiti stručnu pomoć i podršku.
Kada se dogodi tragičan slučaj, kritikovanje društva neće mnogo toga promijeniti ukoliko svako od nas ne krene od sebe. Uviditi problem je značajno, ali bez konkretnih akcija koje su u skladu sa tim, promjena se neće dogoditi. Važno je da se zapitamo šta možemo učiniti danas, a što će ovo društvo učiniti boljim i sigurnijim mjestom za svakoga od nas.
Budući da ste nedavno objavili da sve više poziva dobijate iz škola, smatrate li da u školama u Srpskoj ima dovoljno obrazovanog i stručnog kadra koji može da prepozna probleme ismijavanja, zlostavljanja i nasilja među učenicima kao i posljedice po mentalno zdravlje koje ovakvo ponašanje izaziva?
- Problemi u vezi sa školom i vršnjačkim odnosima su jedna od čestih tema zbog kojih nam se djeca javljaju pri čemu najčešće pozivaju kako bi razgovarali o akademskim problemima, stresu koji osjećaju zbog različitih obaveza u vezi sa školom, ali i zbog problema sa vršnjacima, nasilja koje doživljavaju i slično.
Kada je u pitanju stučni kadar, svaka škola ima stručnu službu u okviru koje su zaposleni psiholog, pedagog ili socijalni radnik, znači osobe koje su kroz svoje obrazovanje sticali znanja o važnosti brige o mentalnom zdravlju, ali o različitim oblicima nasilja.
Oni bi trebalo da budu podrška djeci onda kada se suočavaju sa određenim problemima ili izazovima, da prepoznaju ukoliko neko dijete doživljava nasilje i da u skladu sa time reaguju, kako bi pomoć dobilo i dijete koje doživljava nasilje, ali i ono koje čini nasilje. Pored toga, nastavnici i učitelji kroz različite edukacije, ali i projekte koje organizuje Republički pedagoški zavod, mogu da steknu određena znanja koja su potrebna da se prepozna bilo koji oblik nasilja i da se na adekvatan način pruži podrška djeci koja su izložena nasilju.
(MONDO)