Ako ste prethodne dvije godine osjećali neuobičajenu tjeskobu, strah i zabrinutost, ako ste se bojali za život i zdravlje svojih bližnjih - niste sami.
Pandemija nam je donijela mnoštvo novih briga, strahova, problema, a sve one stare bojazni su se pojačale.
Zbog toga je Društvo psihologa RS na samom početku pandemije organizovalo savjetodavnu telefonsku liniju, a o iskustvima sa sugrađanima i posljedicama "nove normalnosti" za MONDO govori psiholog Tamara Todorović.
- Bavili ste se istraživanjima uticaja pandemije koronavirusa na mentalno zdravlje ljudi u RS. Kako su protekle dvije godine uticale na ljude?
Društvo psihologa Republike Srpske je na početku pandemije pokrenulo organizovano pružanje prve psihološke pomoći i podrške tako što smo stanovništvu pružali usluge putem savjetodavne telefonske linije i organizovanju grupa samopomoći. Nastojali smo realno sagledati kriznu situaciju za svakog pojedinca i porodicu, ukazati na ono što je nužno za prevazilaženje straha, te dati jasne smjernice i tehnike za ublažavanje reakcija na stres uzrokovan pojavom koronavirusa o kojem se na početku gotovo ništa nije znalo.
Život sa pandemijom je tako nametnuo mnoge promjene na planu mentalnog zdravlja i kod nas, pa se kod stanovništva često javljao osjećaj straha, ljutnje, tuge, brige za svoje zdravlje, briga za zdravlje bližnjih, povećana upotreba duvana, alkohola i drugih supstanci, pogoršanje hroničnih zdravstvenih problema.
- Šta ljude u RS najviše brine i šta ih najviše okupira te kako to utiče na mentalno zdravlje?
Mnogo faktora može da utiče na mentalno zdravlje, ali u kontekstu pandemije COVID-19, građani su se javljali za psihološku podršku vezano za zdravlje, za vakcinaciju, za informacije o samom toku bolesti, ali su imali potrebu da ih neko sasluša, da ih savjetuje u vezi sa načinom prevazilaženja negativnih emocionalnih reakcija.
Najčešće su bili prisutne reakcije kao što su - preplavljenost strahom za sebe, strahom za članove porodice, česta je bila prisutna dosada i usamljenost usljed izolovanosti, posebno kod starije populacije na početku pandemije kada su morali poštovati striktne epidemiološke mjere.
Ne bismo trebali zaboraviti onu ljudsku odrednicu koja često i doslovno spašava, a to je – solidarnost.
Narušavanje mentalnog zdravlja je uzrokovano direktno ili indirektno pandemijom, promjenama životnih planova i prioriteta. Roditelji su se često brinuli za održavanje nastave na daljinu, jer je to bio potpuno novi kontekst vaspitno-obrazovnog rada i mnogima je bila potrebna podrška u tom procesu.
Mnogi su se u pandemiji suočili sa gubitkom članova porodice i sa procesom tugovanja koji slijedi kao faza nakon toga. U tim trenucima, psihološka podrška je bila značajna. Dosadašnja praksa je pokazala da se veliki broj problema krije u porodicama i partnerskim odnosima, gdje je koronavirus samo okidač mnogih porodičnih disfunkcionalnih obrazaca.
- Opšte mjesto je da u BiH vlada neprestana politička kriza, posebno u posljednje vrijeme. Bili smo svjedoci malo većeg izazivanja tenzija, čak i pozivanja na rat. Udruženo sa prethodno spomenutim uticajima pandemije, stvara li ovo ''cunami'' negativnih informacija i kako one utiču na ljude?
Svakako da praćenje negativnih vijesti iz različitih izvora može uticati na mentalno zdravlje. Samo i djelimično praćenje na dnevnoj osnovi, može loše uticati na raspoloženje i uopšte na psihofizičko blagostanje pojedinca, ali i kompletnih porodica.
- S tim u vezi kakav je uticaj medija na psihološko zdravlje ljudi i može li se izbjeći ili umanjiti, popraviti ili načiniti bar malo pozitivnijim?
Može nam se činiti da ne možemo izbjeći uticaj medija na naše psihofizičko blagostanje, jer smo okruženi različitim kanalima koji prenose informacije koje su često i kontradiktorne. No, ono što svako od nas može je to da može umanjiti uticaj medija.
Imamo pravo da svjesno i planski mijenjamo svoje životne navike, da uvodimo druge prioritete u dnevnu rutinu koje će nam na duge staze doprinositi poboljšanju zdravlja, kako fizičkog, tako i mentalnog.
Mediji nisu samo loše vijesti koje nas bombarduju, mediji su i muzika i razonoda i humor i slično.
- Roditelji su sve više zabrinuti za zdravlje djece koja su svakodnevno izložena povremenim "mračnim" trendovima na društvenim na drušvenim mrežama, prvenstveno TikToku. Na koje sve načine internet mijenja mlade ljude?
Nema sumnje da društveno umrežavanje igra ključnu ulogu u širenju društvenih veza kod tinejdžera i pomaže im u učenju vrijednih digitalnih vještina. Zbog toga, djecu i mlade treba od strane stručnjaka i odraslih osnažitivati u vještinama medijske pismenosti kako bi se mogli zaštiti od neželjenih i potencijalno štetnih uticaja medijskih sadržaja kako bi mogli prepoznati dezinformacije i razne oblike manipulacija. Na svu sreću, internet nije samo mjesto gdje se isključivo dešavaju „mračni“ trendovi. Postoji i ona druga, ljepša i korisnija strana interneta.
- Mediji često pišu o određenoj letargiji koja vlada među ljudima jer ne reaguju na ''loše stvari'' i različite nepravilnosti i devijacije u državi i društvu, u smislu da protestuju ili bune se. Može li se reći da ovo stanje postoji i šta su njegovi uzroci?
Odsustvo reakcije kod ljudi na loše, pa čak i socio-patološke pojave može imati različite konotacije. Na to može uticati politički ambijent, socio-demografske odrednice, stanje krize, siromaštvo, naučena bespomoćnost i sl. Svjedoci smo da su, npr. učestale reakcije građana na društvenim mrežama i izražavanje mišljenja o svim mogućim temama, pa tako imamo i pojave gdje neodgovorni pojedinci šire paniku i strah koji nema uporište na naučnim naučnim (provjerenim) osnovama. Poruka je - svaki pojedinac je odgovaran za svoje ponašanje i postupke i ne bismo trebali zaboraviti onu ljudsku odrednicu koja često i doslovno spašava, a to je – solidarnost.
(MONDO)
