Jučerašnje šesto po redu samoubistvo na UKC-u RS pokrenulo je brojne reakcije javnosti, te se mnogi pitaju šta je okidač za ovakve tragedije.
Sa psihologom Dijanom Đurić, razgovarali smo o uzrocima i problemima koji dovode do ovako tragičnog ishoda.
Prema njenim riječima kod velikog broja oboljelih, ali i onih koji su već preležali kovid, javljaju se kako fizičke posljedice, tako i one psihičke koje nisu zanemarljive.
"Svaka osoba u neku životnu situaciju dolazi sa svojim prethodnim iskustvima, životnim uvjerenjima, očekivanjima, otpornošću na stres i dominantnim strategijama koje koristi u prevladavanju istog. Iskustvo kovida kao i drugih težih bolesti predstavlja jedno od iskustava koje je izuzetno stresno i svaka individua će se ponašati i reagovati na svoj specifičan način", ističe Đurićeva.
Navodi da osjećaj bespomoćnosti i gubitak kontrole predstavljaju najveći faktor rizika u liječenju i mogu otežati i usporiti liječenje, te dovesti do tragičnih ishoda.
"Često smo i prije pandemije mogli čuti za ljude koji su se ubili, jer su oboljeli od neke teške bolesti i nisu smogli snage da se suoče sa onim što misle da ih očekuje ili su izgubili volju da se bore. Kod takvih pacijenata prisutni su strah od bola i patnje, zabrinutost da se ne bude na teret porodici a osnovno uvjerenje je da će sve biti uzalud jer je smrtni ishod neizbježan“, rekla je Đurićeva za Mondo.
Dodala je da je veliki problem u radu sa pacijentima kod kojih postoji ova vrsta rizika je što oni veoma često ne govore o svojim očekivanjima i strahovima.
Neki od njih, kako kaže, konstruišu tu užasavajuću viziju budućnosti i u skladu s njom prave plan kako se "spasiti" od toga.
S druge strane, navodi naša sagovornica, moguće su i situacije kad osoba preplavljena nekom situacijom u afektu naudi sebi. Kao jedan od uzroka za teško i narušeno mentalno zdravlje ističe i zbunjenost izazvanu brojnim konfuznim inforamcijama kojima je društvo preplavljeno.
"U situaciji pandemije kao da su svi problemi koji se pojavljuju vezano za bolesti i liječenja intenzivirani, prvenstveno zbog uticaja medija i društvenih mreža. Bombardovani smo različitim informacijama koje stvaraju konfuziju. Od prestrašnih priča kako izgleda bolest umiranja u mukama, do negiranja postojanja samog virusa. Od teorija zavjera, izjava stručnjaka koje su često kontradiktorne, politizacije, sukoba vaksera i antivaksera, priča o ugrožavanju ljudskih prava i sl. Sve ovo izaziva osjećaj nesigurnosti i neizvjesnosti i pojačava naš strah i zabrinutost", istakla je Đurićeva.
Prema njenim riječima, kod velikog broja osoba koje su preboljele kovid prisutne su posljedice koje mogu trajati i do nekoliko mjeseci. Fizičke posljedice su dosta opisane u medicinskoj literaturi, a značajne su i psihičke posljedice kao što su slabljenje koncentracije, problemi sa kratkoročnim pamćenjem, problemi sa spavanjem, hronični umor, anksioznost, problemi u prihvatanju sebe kao slabe osobe i slične pojave. Kod nekih osoba se javljaju i ozbiljniji problemi kao što su panični napadi ili depresija.
"Jako je bitno da osoba koja osjeti da su njeni problemi dugotrajni ili intenzivniji od uobičajenih potraži stručnu pomoć bez straha od stigmatizacije da je psihički oboljela. Sve to spada u dijapazon normalnih reakcija na stresne situacije", zaključila je Đurićeva i naglasila da iako još uvijek postoje određene predrasude evidentno je da se ljudi sve više obraćaju psiholozima kad se suoče sa psihičkim problemima.
(MONDO)