Period izolacije u kojoj se nađu osobe pozitivne na virus korona može biti jako stresan za neke pojedince, zbog čega je tada veoma značajno imati podršku i održavati komunikaciju sa prijateljima, porodicom i kolegama, rekla je psiholog Branislava Popović.
Popovićeva je istakla značaj vraćanja na "žive" kontakte nakon izolacije.
"Nije nužno da se osjećamo dobro, veselo, raspoloženo da bismo razgovarali sa drugima. I normalno je da nismo najboljeg raspoloženja tokom ovog perioda i neko vrijeme nakon njega. Povlačenje, zatvaranje i socijalno izolovanje zaista može da nas gurne u dublje probleme", upozorila je Popovićeva.
Ona je istakla da ovaj period neko može da iskoristi za odmor, ali ne svako.
"Za neke osobe je jako stresan, tako da je očekivanje da se odmaramo i izađemo prespremni i svježi potpuno iracionalno i stvara još veću frustraciju. Dobro je da pratimo sebe i radimo stvari koje nam inače prijaju i opuštaju nas, kao što je čitanje, čišćenje, gledanje televizije", rekla je Popovićeva, koja je i član Društva psihologa Republike Srpske.
Dobro je, dodala je ona, da postoji i neka vrsta strukture i plana, te istakla da je potrebno brinuti o sebi onako kako bismo brinuli o nekom ko nam je najvažniji.
Popovićeva je istakla da uticaj izolacije na ljude zavisi od puno faktora, kao što je to koji put se neko nalazi u izolaciji, koliko dugo je u izolaciji, kakvo je zdravstveno stanje osobe, te kakva su ranija iskustva sa koronom – da li je ta osoba ili neko od bližnjih imao teže simptome ili komplikacije.
"Sa druge strane, na mentalno zdravlje ljudi utiču i promjene koje izolacija unese u svakodnevni život čovjeka, u obaveze i navike vezane za profesionalni i socijalni život", napomenula je Popovićeva.
Kao što izolacija može biti izazov, tako i izlazak iz izolacije može biti izazov, pogotovo ako je osoba duže vrijeme provela sama, rekla je Popovićeva.
Prema njenim riječima, reakcije ljudi na period izolacije su različite i zavise od subjektivnog doživljaja ugroženosti.
"Anksioznost je česta reakcija i može biti usmjerena na zdravlje ili potencijalne posljedice koje izolovanost donosi u profesionalnom ili ličnom životu. Često se potreba za izolacijom doživljava vrlo frustrirajuće, pa će reakcije biti ljutnja i bes", pojasnila je Popovićeva.
Ukoliko izolacija traje duže, dodala je ona, može se pojačati i depresivno raspoloženje.
"Takođe, postoje i osobe koje ovo vreme dožive kao olakšanje i beg od frustracija svakodnevnog života. U tom slučaju veći problem predstavlja izlazak iz izolacije i povratak svakodnevnim aktivnostima. Ova anksioznost je kod djece pogotovo izražena, nakon odsustvovanja iz škola", rekla je Popovićeva.
Ona je upozorila da u periodu izolacije najveći rizik predstavlja zloupotreba psihoaktivnih supstanci.
"Sklonost umirivanju i izbjegavanju frustracije na ovakav način povećava rizik za ozbiljnije prolongirane tegobe, kao i probleme u partnerskim i porodičnim relacijama. Ukoliko je pritisak veliki i traje, uvijek je poželjno obratiti se stručnjacima za podršku", rekla je Popovićeva.
(Srna)