Crkva i vjernici u četvrtak slave veliki praznik, Spasovdan.
Srpska pravoslavna crkva i vjernici, sutra slave jedan od najvećih hrišćanskih praznika - Spasovdan. Na Spasovdan se ne radi nikakav težak posao, pošto je veliki praznik koji, prema vjerovanju, može da spasi kuću od nevolje, a djecu od bolesti.
Spasovdan je praznik stočara i zemljoradnika. Smatra se veoma srećnim danom kada sve valja započinjati i zato se zove još Spasovlje.
Prije zore, na Spasovdan Krstonoše pohode zapise - osveštana stabla, najčešće hrastove ili neke voćke, mahom divlje kruške. Noseći barjake i krst, narod stiže pod stablo zapisa, kiteći ga vijencima cvijeća i darujući raznim đakonijama. Te litije se priređuju radi napretka usjeva (ljetine), kiše i boljeg berićeta. Krstonoše idu u krug oko zapisa, moleći se i pjevajući, dok pop činodejstvuje, a ranije je ponegdje bio običaj da sveštenik u provrćeno stablo stavlja zapis da "čuva selo od crva".
Takvih osveštanih dubova ima u mnogim krajevima, ponajviše u Šumadiji i Vasojevićima. Smatraju se svetim stablima, koja je grehota dirati, a kamo li sjeći.
Zapisano je da je jednom domaćinu kraj Topole, koji je odsjekao zapis na svojoj njivi u namjeri da ga isječe za kapiju, grom udario u dvorište gdje je ležao posječeni zapis, baš kada je ženio sina, i rastjerao svatove. Na Spasovdan se ne radi da grom ne bije i, kako vjeruju u leskovačkom kraju, ne dođe na čoveka "lošotinja" i da insekti ne opustoše njive.
Posebno je bio raširen običaj da se na Spasovdan po njivama, zabranima, torovima, košnicama, baštama pobadaju krstovi od ljeskovine (zakršćavanje ljetine), ako to nije učinjeno na Đurđevdan. Pobadan je i ljeskov štap i rasjecan na vrhu, u visini grudi, a u rasjek je stavljen kraći prut i tako pravljen krst kojim može da se vidi sa svih strana.
U nekim krajevima bio je običaj da se od osušenog svinjskog brava sačuva vilica i na Spasovdan pojede, da im "sva svinja ubuduće bude slatkorana", odnosno da im prija sve ono što "po gori popasu i iz korita poloču". Kosti od oglodane vilice se ne razdvajaju, nego se sa sve zubima okače u pčelinjaku, da bi pčele u rojevima napredovale.
Tako se u nekim krajevima rano išlo u jagode i na Spasovdan se izjutra ne jede ništa dok se ne okuse jagode. Negdje je, pak, bio običaj da kad se prvi put od godišnjih plodova i namirnica okusi o Spasovdanu (mlijeko, meso, voće).
Ponegdje se čak i vjerovalo da ne valja okusiti novo voće ako su nekom djeca umirala, dok najprije ne razdijele sirotinji od tog novog voća za dušu svoje djece, jer će, u protivnom, na onom svijetu djeca ostati bez tog obroka i grišće svoje prste umjesto obroka, govoreći da su im ga roditelji pojeli.
Bio je i običaj da se na Spasovdan, prije sunca, kupa u rijeci ili moru i da se do ovog dana ne pije mlijeko od muže u toj godini, pa je ovo prvo kušanje mlijeka propraćeno nizom običaja radi povećanja mliječnosti i boljeg skorupa, uz prskanje mlijekom i zalivanje vodom za vrat, da bi bilo mlijeka kao vode.
U nekim selima oko Požege na posudu s vodom, u kojoj su i mnoge razne trave, stavljana je debela cerova kora, koja se probuši i kroz nju procijedi malo mlijeka, da se hvata kajmak debeo kao cerova kora.
Na Spasovdan, vjerovalo se u Šumadiji, u zoru se mogu vidjeti vampiri.
Nekada se na ovaj važan datum obavezno se klalo jagnje, kao žrtva svecu, tj, u ovom slučaju samom Hristu.
Prema običajima, na ovaj dan se muškarci ne briju, žene se ne umivaju, a djeca ne kupaju. Ne spava se preko dana, da se ne bi dremalo preko godine.
Vjernici su odlazili u crkvu na vjerski obred posvećen ovom prazniku. Poslije izlaska iz crkve, domaćini su svoje goste vodili kući, gdje ih je čekao bogato pripremljen ručak. Oni koji nisu išli u goste, okupljali su se na prostoru ispred crkve i tu nastavili slavlje. Ispred crkve su se pekli jaganjci, točilo piće, prodavao sladoled, kolači i bombone.
(Mondo)