Loši uslovi u zdravstvenim ustanovama, liste čekanja za liječenje i nedostupnost novih lijekova natjerali su oboljele od malignih obolesti u šest gradova istočne Hercegovine da formiraju udruženje.
Simboličnog naziva "Vjera, luča, nada", udruženje postoji od maja, a početkom ovog mjeseca organizivalo je prvo donatorsko veče. Odziv je bio dobar, priča nam Nada Đurić, predsjednica udruženja, a lista problema koju će pokušati da riješe zajedno sa donatorima je podugačka, a neki od ovih problema su neshvatljivi za vrijeme u kojem živimo.
Na početku liste nalaze se veoma loši uslovi u kojima postoji i radi odjeljenje onkologije u trebinjskoj bolnici. Iz prve ruke, ti uslovi izgledaju ovako:
"To su podrumske prostorije gdje je osnovni i prvi problem kanalizacija. Evo, ja ću vam samo reći da od 18 hemoterapija koje sam imala, tokom 16 sam ležala na krevetu ispod kojeg je bio poklopac za čišćenje kanalizacije. Znalo se desiti, kad smo na terapiji, da se javi problem kanalizacije i onda smo morali izaći vani da bi se to očistilo, pa se vraćati na terapiju. Zamislite onkološke pacijente koji terapiju primaju u takvim uslovima", priča Đurićeva.
"Jedna soba nije imala vrata, jedna nije imala ni grijanje ni hlađenje. Sada uz pomoć donatora vrata su postavljena i nabavljena je velika klima za čekaonicu za pacijente", nastavlja predsjednica udruženja.
Kao najvažniji problem ipak ističe u Srpskoj još neriješen problem listi čekanja na zdravstvene preglede (o tome smo pisali OVDJE) i zastarjelih terapija, odnosno zastoja u uvođenju modernijih terapija.
"Od 18 hemoterapija koje sam imala, tokom 16 sam ležala na krevetu ispod kojeg je bio poklopac za čišćenje kanalizacije"
"To je zaista ogroman problem i rekla bih da je prvi. Zakon koji je usvojen u septembru (Zakon o obaveznom zdravstvenom osiguranju) legalizuje listu čekanja. Mi se s tim ne slažemo. To nigdje u okruženju nema! Ja imam 70 godina, ali ima mlađih pacijenata sa 25, 30, 40 ili 50 godina gdje smo mi svjesni da kod njih bolest brže napreduje. Kako može njima odgovarati lista čekanja od godinu dana, 10 ili 18 mjeseci? Borimo se preko institucija države da se liste čekanja ukinu".
Udruženje sa sjedištem u Trebinju takođe napominje da se u zdravstvu Republike Srpske ne uvode nove teraprije u skladu sa napretkom medicinskih nauka.
"Kod nas se još uvijek koriste klasične stare hemoterapije. Farmacija je toliko napredovala da postoje imunogenetske terapije koje garantuju izlječenje pacijentima koji su podobni za tu terapiju. Postoje geno-laboratorije koje određuju da li je neko pogodan ili nije za terapiju i koji mu lijek odgovara. Nažalost, Svjetska zdravstvena organizacija kaže da nepunih 15 posto oboljelih može da primi tu terapiju. Ali to znači i da sredstva koja bi trebalo da budu izdvojena ne bi bila ogromna već selektivna. Zašto ne primijenti takvu terapiju ako nekome može da produži život? To su naši osnovni ciljevi", kaže naša sagovornica.
Vjeru, luču (svjetlost) i nadu - osnovne ideje vodilje udruženja - da će stvari biti poboljšane, daju ljudi. Đurićeva ističe izvanrednu ljubaznost i požrtvovanost osoblja bolnice u Trebinju, s obzirom na to u kakvim uslovima rade. Pronađen je donator koji će pomoći da se riješi problem s kanalizacijom i radovi bi trebalo da počnu u avgustu.
"Borimo se da se liste čekanja ukinu".
Prijatelji udruženja u saradnji sa lokalnom zajednicom rješavaju i problem prevoza pacijenata u druge zdravstvene centre.
"Nije svako u situaciji ni da vozi auto do Banjaluke ili Foče, ili da ima za gorivo. Poneko i nema auto pa mu treba prevoz. Od privrenika smo dobili podršku da se obezbjedi vozilo koje može da odveze pacijenta i njegovu pratnju u druge bolnice, a lokalna zajednica je regulisala da pratioci u Banjaluci imaju smještaj dok je pacijent na terapiji".
Grad Trebinje je udruženju ustupio prostorije, a svi zainteresovani mogu se učlaniti u četiri termina, dva puta nedjeljno: utorkom i četvrtkom, ujutru od 10 do 12 i popodne od 18 do 20. Udruženje okuplja oboljele iz Trebinja, Ljubinja, Gacka, Nevesinja, Berkovića i Bileće.
Udruženje okuplja sve oboljele i članove porodica, ali postoji i klub prijatelja gdje su dobrodošli svi koji žele da pomognu.
"Svako ima pravo da bude član u klubu prijatelja i svaka pomoć je dobrodošla", poručuje Nada Đurić.
(MONDO)