Krajevi oko Mrkonjić Grada poznati su po brojnim uzgajivačima bikova i ljubavi prema koridama. U to smo se lično uvjerili u selu Bjelajce.
Tamo smo u štali Jove Vođevića, koji je svima u ovom kraju i šire poznat po nadimku Duman, pronašli četiri bika, a od njih čak dva šampiona: Oko 1,2 tone težak Brizan je šampion Bosne i Hercegovine, a nešto "mršaviji" (950 kg) je gazdi omiljeni bik Miško, šampion Republike Srpske.
U ovoj porodici uzgojem bikova za borbu bave se od 2000. godine, a kroz štalu su prošla bojna grla koja su ostavila upečatljiv trag u koridama širom BiH.
Samo zaljubljenici u borbe bikova otprilike znaju koliko novca ulože godišnje u ovaj hobi, ako uopšte vode tu računicu. Način na koji se vlasnici brinu o ovim životinjama i koliko vremena i energije ulažu u to pokazuje da je u pitanju nešto više od materijalne koristi.
To se najbolje vidi po ishrani ovih teškaša koja se često sastoji se od mješavine najboljih žitarica, pa sve sve do poslastica kao što su jabuke.
Mirko Vođević, Jovin sin, naš domaćin tokom posjete, naslijedio je od oca ljubav prema ovom sportu. Kaže da se trudi da za svoje bikove obezbijedi najbolje uslove, a bez ulaganja i pažnje nema rezultata.
Da se trud isplati dokazala je borba na julskoj koridi u Podbrdu gdje se Brizan, težak skoro 1.200 kilograma, okitio titulom šampiona BiH.
„Tretiramo ih kao djecu. Prema bikovima nema nasilja. On ako neće da ide u borbu, niko ga živ ne može natjerati. Nema tih para za koje bi sada prodali jednog od njih. Nude ljudi, naravno, ali to nama ništa ne predstavlja“, hvali se Mirko.
U 23 godine koliko uzgajaju bikove bilo je svakakvih "karaktera", a vlasnik kaže da su većinom svi bili mirni prema ljudima i laki za treniranje.
„Imali smo svakakvih, od punokrvnih šampiona do običnih. Imali smo jednog tako jakog i opasnog bika da smo morali plaćati druge vlasnike da dovedu bika da se bode sa njim. Jedno 90 posto protivnika poslao je u 'bolnicu' “, prisjeća se Vođević.
Jedan od takvih je pomenuti Brizan. Trenutno mu niko ne smije na megdan kako bi mu eventualno preoteo "pojas" šamiona u teškoj kategoriji.
Dok češka bika štapom po leđima, u čemu ova grdosija uživa, Vođević pojašnjava da se ishranom i treninzima, kao i kod sportista, pojačava kapacitet bikova za borbu i njihov staž, ali da je veoma važan i uzrast.
„Najjači su sa sedam ili osam godina. Krajnja granica za borbu je nekih 11 do 12 godina. Sve zavisi od njihove očuvanosti i kondicije“.
Povrede bikova su izuzetno rijetke jer po pravilima rogovi ne smiju biti oštriji od 10 milimetara i bik ne može "probosti" suparnika. Rogovi se mjere na ulazu u arenu za borbu i tupe specijalnim turpijama ako su slučajno oštriji nego što bi trebalo.
"Trener" iz sjenke
Iza svakog sportiste se krije dobar trener, a tako je i u slučaju bikova iz porodice Vođević. O njima se već 12 godina brine Zoran Kizić zvani Kiza.
Trenutno se svakodnevno brine o četiri bika „bodača“, od kojih su tri u teškoj i jedan u srednjoj kategoriji. Sa konkurencijom će ukrstiti rogove na predstojećoj koridi u Stričićima. Kao i vlasnici, Kizić poručuje da za Manjaču spremaju iznenađenje i nada se prestižnoj tituli „Jablan“.
Miško, težak 950 kilograma, šampion Republike Srpske, Kiziću je omiljeni bik u štali, a za Manjaču mu predviđa dobar rezultat. Bik već ima sedam pobjeda u tri mjeseca, a nijedan poraz. U šali kaže da je "Đoković" među volovima (uzgajivači često za bika kažu vo; prim. aut.). Mišku je prošle godine izmakla pobjeda na Stričićima, ali se ove godine vraća spremniji nego ikad.
„Sa njima sam svaki dan i ujutru i uveče. Treniram ih i poznajem. Ako ja odem, u štalu nema ko ući. Mićo, kako ga od milja zovem, meni je omiljeni bik, a i ukućanima je iako neće da priznaju. Lak je za rad i miran prema ljudima“.
Kiza je sa bikovima je proputovao cijelu Bosnu i Hercegovinu učestvujući u svim koridama.
„Među uzgajivačima nema zle krvi. Svi se prije koride družimo, a kasnije se takmičimo. Sve to zahtjeva dosta ulaganja. Bez ljubavi prema tome se ne ulazi u taj posao. Slabo se vraća ono što se uloži. Sad ima i dosta mladih koji lagano ulaze u koridaške vode“, isrpičao nam je Kizić.
Kao i skauting u svijetu sporta, sličan sistem primjenjuje se i kod uzgoja bikova za borbe.
Kako sam trener kaže, postoje “cake” kako se od malena može primijetiti koji je bik predviđen za borbu. Glavnu ulogu u svemu igra genetika, a ponešto je prepušteno i sreći. Na kraju se sve svodi na ono glavno – posvećenost, rad i ljubav prema životinji.
U Bosni i Hercegovini decenijama unazad borbe bikova među najposjećenijim manifestacijama, a privlače veliki broj gostiju. Čuvena korida na "Kočićevom zboru" u Stričićima na Manjači jedna je od najpopularnijih. Bikovi će se i ovog vikenda boriti za titulu, nagradu "Jablan", podijeljeni u tri kategorije; laku, srednju i tešku.
(MONDO)