Tragedija u Donjoj Jablanici, u kojoj je poginulo 19 ljudi, bila je okidač promjene u sistemu spašavanja u BiH. Zbog nedostatka potražnih pasa, pokrenut je projekat za formiranje prvih licenciranih timova. Godinu kasnije, BiH ima pet specijalizovanih timova sa psima.
Prošla je tačno godina otkako je bujica kamenja i ruševina zatrpala Donju Jablanicu, odnijevši 19 života i u nekoliko minuta izbrisavši čitavo selo. Dok se porodice i danas bore sa tugom, jedno bolno pitanje i dalje odzvanja: "Jesmo li mogli spasiti više života?". Upravo je to pitanje, proisteklo iz nemoći i gubitka, postalo pokretač istorijske promjene u sistemu spašavanja.
U prvim satima nakon katastrofe, dok su mještani, vatrogasci i spasioci pokušavali prići zatrpanim kućama , ključni resurs nije bio na terenu – potražni psi. Iako je procijenjeno da nisu potrebni, a kasnije se ispostavilo da BiH i nema licencirane timove, upravo je njihovo odsustvo bilo kobno.
Prema međunarodnim standardima, potražni psi su ključni faktor u brzom lociranju zatrpanih ljudi. Oni su trenirani da nanjuše i najslabiji trag ljudskog mirisa u ruševinama , mogu otkriti osobu i na deset metara dubine i mogu pretražiti teren koji bi zahtijevao rad desetina ljudi. Ti dragocjeni sati "zlatnog perioda" za spašavanje, u kojima je šansa za pronalazak živih najveća , nepovratno su izgubljeni u raspravama.
Timovi iz susjednih država stigli su sa svojim psima prekasno; locirali su nekoliko tijela, ali su šanse za preživljavanje tada već bile minimalne, smatraju iz GSS Bijeljina. Pitanje porodica žrtava "Da su naši imali pse, da li bi neko još bio živ?" postalo je temelj za projekat "Rescue Paws", koji je pokrenulo udruženje Pomozi.ba sa jasnim ciljem – da Bosna i Hercegovina dobije vlastite, licencirane potražne timove spremne za hitnu reakciju.
Danas, godinu dana poslije, ta vizija je postala stvarnost. Bosna i Hercegovina ima pet timova u završnoj fazi obuke. Među njima su Nenad Jovanović i pas Kia iz Gorske službe spasavanja – Stanica Bijeljina , Marko Kraljević i pas Rea iz GSS-a Široki Brijeg , te tri tima iz Vatrogasnog društva Vogošća: Hilda Zuko i pas Nala , Admir Poljo i pas Iko , kao i Davorin Sekulić sa psom Đurđom. Od februara oni prolaze intenzivnu obuku po najvišim međunarodnim standardima IRO i FCI pod vodstvom instruktora iz organizacije Pro K9 Sheeva , specijalizujući se za potragu u ruševinama i potragu u prirodi.
Kruna ovog napora je izgradnja prvog specijalizovanog poligona za obuku pasa u ruševinama kod Sarajeva , jedinog takvog u regionu. Time je stvoren preduslov da se obuke i licenciranje više ne moraju obavljati u inostranstvu , a već u novembru na ovom poligonu će biti održano prvo istorijsko polaganje IRO/FCI ispita u našoj zemlji.
"Ovo je istorijski trenutak. BiH će konačno imati priznate, licencirane pse, i postati dio svjetske mreže spasilačkih timova", poručuju iz udruženja Pomozi.ba.
Sada su na potezu institucije koje moraju formalno priznati timove , uvrstiti ih u planove civilne zaštite i finansirati njihov rad i održavanje.
Donja Jablanica je rana koja neće zacijeliti, ali je postala prekretnica. Godinu dana poslije, BiH je na pragu da dobije ono što tada nije imala. Ako država iskoristi ovu priliku, sljedeća katastrofa neće ostaviti isto pitanje na usnama preživjelih: "Jesmo li mogli uraditi više?".