Miroslav Vujanović, jedan od trojice pripadnika Gorske službe spašavanja (GSS) Bijeljina koji su se vratili iz misije u Turskoj, govorio je za Mondo o detaljima profesionalnog iskustva tokom boravka u gradu Hataj koji je pogođen katastrofalnim zemljotresom.
Na početku razgovora i prvog sumiranja iskustva boravka u Turskoj sagovornik našeg portala je iznio potresne informacije o tome da je Hataj, koji je za dva minuta sravnjen sa zemljom, sada grad-grobnica.
"Kada smo krenuli na put dug oko 40 sati uopšte nismo znali gdje tačno idemo. Većina ostalih spasilaca otišla je u Kahramanmaraš gdje je bio epicentar, dok je nama naknadno iz Ambasade Turske javljeno da moramo u Hataj", priča Vujanović.
Ističe kako se sa njihovom dolaskom podudarilo da imaju uživo javljanje za medije. Međutim, kada su izašli iz džipa imali su šta i da vide: grad je sav u ruševinama, sirene se čuju non-stop, automobili Hitne pomoći stalno voze...
"Fizički sam ovdje, ali mislima u Turskoj": Potresno svjedočanstvo pripadnika bijeljinskog GSS-a (FOTO/VIDEO)
"Vjerovali ili ne, počeo sam da plačem uživo u programu. U Hataju više nema života. Bio sam u mnogim spasilačkim misijama i susretao se sa posljedicama raznih zemljotresa, ali ovo u Turskoj je katastrofa neviđenih razmjera", opisao je Vujanović svoje prve utiske nakon dolaska iz Turske.
Pripadnik GSS-a iz Bijeljine za Mondo ispričao je da su spasioci u Hataju zaticali veoma potresne scene prilikom izvlačenja mrtvih ispod ruševina.
"Agonija sa mrtvima je počela odmah na terenu. Javljeno nam je da se u jednoj srušenoj zgradi nalaze tijela poginulih. Kada smo došli ispod urušenih stepenica smo zatekli čovjeka sa trudnom ženom, kao i trudnicu sa djetetom. Zaticali smo čitave članove porodica u krevetima. Veoma potresne scene...", prisjeća se Vujanović.
Govoreći o ostalim detaljima misije Vujanović kaže da su spasiocima u izvlačenju mrtvih iz ruševina dodatno rad otežavali bezbjednosna situacija kao i kulturološke razlike, odnosno lokalni običaji naroda gdje zajedno žive Sirijci, Kurdi i Turci.
"Na primjer, spasioci nisu smjeli da vide ili dotaknu tijelo ženskih osobakoje su izvlačili, nego su morali da ga umotaju u deku pa stave u vreću i tako predaju porodicama, inače bi imali velikih problema. Dešavalo se i da neko od članova porodice legne na tijelo kako se ono ne bi vidjelo. U jednom momentu smo pronašli devet mrtvih članova porodice", tvrdi Vujanović.
Prilikom izvlačenja mrtvih, dodaje, desilo se da je lokalni bagerista otkinuo glavu jednoj ženi što je moglo dovesti do većeg incidenta jer je došlo i do upotrebe oružja.
"Odjednom se čula galama i pucnjava. Stvorilo se mnogo ljudi. Bageristu su htjeli da ubiju, ali na svu sreću situaciju je smirila policija koja je bila na licu mjesta", kaže naš sagovornik.
Na spasiocima je, tvrdi, bio veliki psihološki pritisak jer se svaki put prilikom izvlačenja tijela stvarala gomila ljudi koja je isšekivala da li će se baš njihov član porodice pojaviti ispod urušenih zidina.
"To su zgrade gdje je svako imao nekog svog i morali smo biti pažljivi prilikom izvlačenja tijela. Pojedini su čekali pogrešan potez kako bi ugorzili našu bezbjednost. Mnoge spasilačke misije su se povukle zbog takve situacije, ali mi smo izdržali do kraja. Razumijemo te ljude, izgubili su svoje najmilije", rekao nam je Vujanović.
Dodaje da je na terenu bilo i lažnih dojava mještana da se ispod zidina nalaze živi ljudi, ali se na kraju ispostavljalo da to nije istina.
"Pojedini su zvali AFAD (Uprava za vanredne situacije Republike Turske) kako bi rekli da su navodno telefonski razgovorali sa osobom u ruševini. Međutim, nakon našeg dolaska i višečasovnog bušenja betona zatekli bismo osobu koja je mrtva već nekoliko dana. Kada smo mještanina pitali kako je mogao da razgovara sa mrtvom osobom, on bi nam samo poljubio ruku, zahvalio se i preuzeo tijelo", pojasnio je naš sagovornik.
Miroslav Vujanović je rekao da su spasioci iz Bijeljine imali veliku podršku lokalnog stanovništva i pripadnika turske vojske i policije i da su oni veoma zahvalni na pomoći.
"Jedan Sirijac je došao da nam se izvini jer je za ženu kojoj je bagerista otkinuo glavu mislio da se radi o njegovoj majci. Nju smo pronašli za pet minuta i taj isti čovjek je počeo da nam ljubi ruke", opisao je Vujanović emotivne trenutke.
Govoreći o saradnji sa AFAD-om i njihovoj organizaciji nakon razornih zemljotresa u Turskoj, naš sagovornik je rekao da se radi o veomaprofesionalnoj ekipi spasilaca koja im je pružala veliku podršku.
"Iako, po mom mišljenju, imaju najobučenije ljude u cijelom svijetu, i oni su kao i mi veoma zatečeni katastrofom neviđenih razmjera koja je pogodila njihovu zemlju", pojasnio je Vujanović.
Vujanović ima ženu, djecu i porodicu, ali kaže da bi, da postoji i najmanja nada da je neko još živ ispod ruševina, već danas ponovo otišao u područje pogođeno zemljotresom.
"Fizički sam u Republici Srpskoj, ali mislima u Turskoj", zaključio je Vujanović za Mondo.
GSS u Bijeljini radi od decembra 2021. godine kao udruženje građana i finansiraju se iz donacija. Za misiju u Turskoj grad Bijeljina je obezbijedio 10.000 KM, potrošili su 12.000 KM, a samo za gorivo 8.000 KM. Pošto nemaju svoje vozilo, morali su da ga iznajme.
(Mondo)