Na prostoru istočne Hercegovine, između kraških polja, ponornica i rijeka koje nestaju pod zemljom pa se ponovo pojavljuju na površini, odvija se jedan od najkompleksnijih hidroenergetskih projekata u Bosni i Hercegovini — "Gornji horizonti".
Riječ je o području u kojem je voda uvijek bila u pokretu, ali i u osjetljivoj ravnoteži sa prostorom koji je oblikovala hiljadama godina. Danas se taj prirodni sistem sve više prepliće s infrastrukturom koja ga nastoji preusmjeriti u potpuno drugačiji energetski tok.
Ovo istraživanje realizovano je kroz aktivnosti Centra za životnu sredinu i Nacionalne geografije, u okviru projekta "Čuvari kraških polja: zaštita 'nestajućih' rijeka Hercegovine", koji se bavi dokumentovanjem i zaštitom osjetljivih kraških ekosistema istočne Hercegovine.
Ekipa Monda proteklog vikenda posjetila je područje buduće hidroelektrane Dabar, trenutno najnaprednijeg dijela sistema, kako bi zabilježila stanje na terenu u trenutku kada se prirodni tokovi već mijenjaju, a dio radova i dalje traje ili je privremeno usporen.
Sistem koji preusmjerava vode Hercegovine
Ideja "Gornjih horizonata" potiče još iz perioda bivše Jugoslavije, kao pokušaj da se iskoristi hidroenergetski potencijal kraškog područja istočne Hercegovine.
Suština projekta je preusmjeravanje voda iz sliva Neretve u sliv Trebišnjice kroz mrežu tunela, kanala, brana i hidroelektrana, čime se prirodni tokovi kraških rijeka i ponornica uvode u jedinstven energetski sistem.
Danas je u fokusu izgradnja Hidroelektrane Dabar, najvažnijeg i najnaprednijeg dijela ovog sistema.
Hidroelektrana Dabar nalazi se u opštini Berkovići, na rijeci Dabar, pritoci Trebišnjice. Gradnja je počela 2019. godine, a projekat realizuje kineska kompanija "Gezhouba Group", uz domaće podizvođače "Integral inženjering" i "Elnos grupu".
Vrijednost projekta procjenjuje se na oko 320 miliona evra.
Prema podacima Elektroprivrede Republike Srpske, HE Dabar će imati instalisanu snagu od 159,15 MW i godišnju proizvodnju oko 251,8 GWh električne energije. Sistem obuhvata akumulaciju Nevesinje, branu Pošćenje, vodostan, cjevovod pod pritiskom, mašinsku zgradu i kanal kroz Dabarsko i Fatničko polje.
Jedan od ključnih elemenata infrastrukture je i više od 12 kilometara dug derivacioni tunel Nevesinje–Dabarsko polje, koji je probijen u prethodnom periodu.
O složenosti sistema i različitim fazama izgradnje govorila je Pipa Galop iz mreže "Bankwatch", koja godinama prati projekat.
"Hidroelektrana Dabar je najnapredniji dio sistema. Iznad nje je planirana HE Nevesinje, a nizvodno HE Bileća. Za Nevesinje još nema ni koncesije, ni finansiranja, ni studije uticaja, dok je Bileća u srednjoj fazi, postoji studija, ali ne i ugovor za izgradnju", navodi ona.
Kako objašnjava, riječ je o izuzetno kompleksnom zahvatu u kraškom području, gdje se podzemni vodni sistemi teško mogu u potpunosti kontrolisati ili predvidjeti.
"Već je probijen tunel dug oko 12 kilometara, a planira se i brana Pošćenje. Ideja je da se voda iz ponornica i izvora preusmjeri kroz cijevi i tunele prema hidroenergetskom sistemu", kaže Galop.
Prema njenim riječima, ključna promjena odnosi se na preusmjeravanje voda iz sliva Neretve u sliv Trebišnjice.
"To bi imalo posljedice nizvodno, na Bunu, Bunicu, Bregavu i dalje prema delti Neretve. Promjene se neće desiti odmah, već u trenutku punjenja akumulacija i puštanja sistema u rad", upozorava ona.
Posebno ističe pitanje netransparentnosti procesa i nedostatka adekvatnih međunarodnih konsultacija.
"Informacije o projektu godinama su bile teško dostupne. Hrvatska strana tek je naknadno reagovala kroz Espo konvenciju, koja reguliše prekogranične uticaje na životnu sredinu. Međutim, ostaje pitanje koliko međunarodni mehanizmi zaista mogu zaustaviti ovakve projekte ako ne postoji politička volja", smatra ona.
"Žele da iskoriste svu vodu"
O razmjerama zahvata govorio je Matej Vucić, naučnik i istraživač Nacionalne Geografije.
"Žele da iskoriste svu vodu, tako da je sljedeći plan da se rijeka potpuno kanališe. Sva voda bi išla u tunel, zatim u Fatničko polje i dalje prema Bileći. Koristila bi se i voda sa izvora kako bi se preusmjerila u hidroenergetski sistem", kaže Vucić.
On upozorava da su posljedice već vidljive na lokalnom nivou.
"Ljudi u Berkovićima već duže vrijeme imaju probleme s vodosnabdijevanjem, a tokom radova je, prema informacijama sa terena, došlo i do poremećaja u podzemnim vodnim sistemima", navodi on.
Kraška polja i biodiverzitet koji nestaje
Da su kraška polja istočne Hercegovine jedni od najosjetljivijih ekosistema u regionu, upozorava Branislava Dukić, iz odjeljenja za biodiverzitet i zaštićena područja Centra za životnu sredinu.
"Ova polja su međusobno povezan sistem i svaka promjena ima lančane posljedice", kaže ona.
Istraživanja koja su započeta 2022. godine obuhvatila su Dabarsko, Fatničko i Nevesinjsko polje, a analizirane su različite grupe organizama — od biljaka i insekata do sisara i podzemne faune.
"Ono što vidimo je samo vrh ledenog brijega. Ova područja nisu do kraja istražena, ali već sada znamo da su izuzetno bogata biodiverzitetom", navodi Dukić.
Posebno upozorava na brzinu promjena.
"Prirodni sistemi se mijenjaju sporo. Kada se u kratkom vremenu promijeni režim voda, vrste nemaju vremena da se prilagode", kaže ona.
Od sliva Neretve do Trebišnjice
Jedna od ključnih promjena odnosi se na preusmjeravanje voda iz sliva Neretve u sliv Trebišnjice, što može imati šire regionalne posljedice.
"To znači da nizvodno ostaju Buna, Bunica, Bregava i čitav sistem do delte Neretve bez značajnog dijela slatke vode", upozorava Dukić.
Prema njenim riječima, to može dovesti do promjena u ekosistemima, ali i u poljoprivredi.
"Dolazi do prodora slane vode u donje tokove, što mijenja floru i faunu, ali i ugrožava navodnjavanje plantaža i zemljišta", dodaje ona.
Projekat iz ugla mještana
Za ljude koji žive na ovom prostoru, "Gornji horizonti" nisu samo infrastrukturni projekat, već i pitanje svakodnevnog života. Novinar i mještanin Miljan Kovač upozorava na nedostatak transparentnosti.
"Mi ne znamo kakve posljedice nas čekaju. Informacije su često nepotpune, a odluke se donose daleko od javnosti", kaže on.
On dodaje da se lokalnom stanovništvu godinama obećava ekonomska korist, ali da realnost nije jasna.
"Ljudi očekuju novac od eksproprijacije, ali to ne znači dugoročno bolji život", navodi Kovač.
Sličan stav ima i Bojan Fejičić, odbornik u Skupštini opštine Nevesinje.
"O ekološkim posljedicama se godinama malo govorilo. Fokus je bio na zemljištu i radovima", kaže on.
Tek kasnije, dodaje, počinje šira rasprava o uticaju na prirodu i vodne tokove.
"Radi se o izuzetno kompleksnom sistemu i mnoga pitanja i dalje ostaju otvorena", navodi Fejičić.
Regionalni i prekogranični aspekt
Fotografije često govore više od hiljadu riječi, a upravo to potvrđuju i kadrovi koje je fotograf Nacionalne geografije, Nick St. Oegger, zabilježio na istom mjestu u razmaku od nepune tri godine. Prostor uz ponor Zalomke, nekada prepoznatljiv po zelenilu, čistoj rijeci i ljudima koji su ovdje dolazili da plivaju i istražuju prirodu, danas je gotovo neprepoznatljiv, prirodni pejzaž zamijenili su nasipi, mašine i tragovi intenzivnih građevinskih radova.
Oegger je pokazao fotografiju nastalu tokom ranijih istraživanja i kaže da je teško povjerovati da je riječ o istoj lokaciji.
"Naučnici su ovdje uzimali uzorke, ljudi su plivali, rijeka je normalno tekla. Danas je sve potpuno promijenjeno. Morao sam ponovo pogledati fotografiju jer nisam mogao vjerovati da je ovo isto mjesto. Bio sam potpuno šokiran", kaže on.
Dodaje da se godinama bavi temom hidroenergije i da već sedam godina prati rijeke Balkana, ali da razmjere promjena koje je ovdje zatekao do sada nije vidio.
"Na mnogim mjestima imate jednu branu ili manju betonsku barijeru. Ovdje je drugačije zbog složenosti projekta — postoje tuneli, više faza, preusmjeravanja voda i sve se odvija na ogromnom prostoru koji utiče na više rijeka istovremeno", objašnjava.
Poseban problem, kaže, predstavlja činjenica da se veliki dio sistema nalazi pod zemljom, u kraškom području ispresijecanom pećinama i podzemnim tokovima.
"Zbog geologije ovog prostora i načina na koji voda protiče kroz podzemne kaverne, nemoguće je u potpunosti predvidjeti sve posljedice. Ali ono što je sigurno jeste da su svi ovi vodotoci povezani sa Bunom, Bunicom, Neretvom i deltama koje ljudi u Bosni i Hercegovini i regionu dobro poznaju. Sve će to, na neki način, osjetiti posljedice ovog projekta", zaključuje Oegger.