Broj deminera u BiH gotovo se prepolovio u odnosu na raniji period, pa na terenu danas radi tek oko 1.100 pripadnika naspram nekadašnjih više od 2.000, što dovodi u pitanje planove za čišćenje preostalih 756 kvadratnih kilometara minski sumnjive površine.
Tri decenije nakon završetka rata BiH se i dalje bori sa zaostalim eksplozivnim sredstvima, nagli odliv stručnjaka i nedostatak novih kadrova postali su gorući problem sektora. Prema zvaničnim podacima Centra za uklanjanje mina u BiH (BHMAC), početkom godine pod minama je bilo oko 774 kvadratna kilometra, a do sada je očišćeno svega oko 18 kvadratnih kilometara.
Trenutne operativne organizacije mogu godišnje očistiti između 50 i 55 kvadratnih kilometara, dok bi za značajnije povećanje kapaciteta bilo neophodno najmanje godinu do dvije dana kako bi se angažovali i obučili novi ljudi te nabavila savremena oprema. U najpovoljnijem scenariju proces bi mogao biti okončan do kraja 2036. godine, dok bi bez zakonskih reformi i stabilnog priliva sredstava završetak čišćenja mogao biti prolongiran čak do 2045. godine.
Novi zakon o protivminskom djelovanju, koji se nalazi u proceduri usaglašavanja, trebalo bi da prvi put sistemski poveže stabilno domaće finansiranje sa trajnim rješavanjem radnog, socijalnog i penzionog statusa deminera.
Iz Ministarstva civilnih poslova BiH upozoravaju da se novi rokovi ne smiju olako postavljati, naglašavajući da iza procjene moraju stajati realni finansijski, ljudski i operativni kapaciteti, što je upravo bio problem prethodnih godina kada su godišnji planovi razminiranja uglavnom ostvarivani u rasponu od svega 20 do 30 odsto. Nacrt zato predviđa obavezu institucija BiH, entiteta i Brčko distrikta da izdvajaju najmanje 0,2 odsto svojih budžeta za deminiranje, čime bi se obezbijedilo oko 60 odsto sredstava za godišnji plan od 75 kvadratnih kilometara, procijenjen na 61 milion KM.
Pitanje zadržavanja preostalih deminera postaje ključno u trenutku kada međunarodna donatorska pomoć naglo opada. Pored novca, dugogodišnje ignorisanje radničkih prava direktno je uticalo na osipanje kadrova.
Dugogodišnji radnici iz deminerskog sektora upozoravaju da su operativci na terenu decenijama izloženi ekstremnom riziku i rigoroznim zdravstvenim kontrolama, dok su istovremeno bili žrtve neuređenog sistema u kojem je dio ljudi godinama radio na crno, bez uplaćenog beneficiranog staža i sa pravima koja su morali tražiti putem suda. Upravo zato se novim zakonskim rješenjem zahtijeva da se pravo na uvećani staž, posebne dodatke i povoljnije penzionisanje veže za stvarnu izloženost opasnosti na terenu, a ne za formalni naziv radnog mjesta, kako bi se spriječilo potpuno gašenje ovog poziva u BiH.