Banjaučki "Glas" 30. septembra 1968. godine piše o prvoj cesti, telegrafu i automobilu u banjalučkoj regiji.
Do 1862. godine u cijeloj BiH nije bilo pravih cesta ni telegrafske mreže, a nije bilo ni stručnog osoblja koje bi rukovodilo uređajima.
"Na molbu vilajetske vlade došao je neki Franjo Lenardić, tehničar nadcestar iz Dalmacije koji počinje graditi ceste i telegrafsku mrežu... Prva cesta koja je bila izgrađena u našim krajevima bila je Banjaluka - Bosanska Gradiška. Cesta je bila široka osam metara, a s obe strane bile su posađene trešnje čija su stabla postojala do iza Prvog svjetskog rata. Tada je izgrađena i 'telegrafhana' (brzojavni ured) gdje je bilo uposlenih šest službenika, sa upravnikom Martinom Đurđevićem i njegovim zamjenikom Sulejmanom efendijom Kajmakovićem na čelu", navodi list.
Od te godine neprekidno je radila poštansko-telegrafska mreža od Banjaluke ka svim krajevima zemlje i inostranstva. U tom vremenu počeli su ljudi nabavljati kola za vožnju osoblja i trgovačke robe. Imućniji su nabavljali fijakere za ličnu upotrebu, a neki i za prevoz ljudi (kirijanje).
"U Banjaluci su se počeli pojavljivati automobili oko 1908. godine. Prvi autobusi, koji su saobraćali od Banjaluke do Jajca bili su poštanski. Prevoz je stajao 10 zlatnih kruna. Osoblje su sačinjavala vojna lica koja su bila na odsluženju vojnog roka. Upravnik, listonoše i šoferi nosili su vojnu uniformu, a na autobusima i poštanskim uredima bili su natpisi na njemačkom jeziku.
Od privatnih lica Smailbeg Džinić je prvi nabavio limuzinu (na slici) za sebe i svoju užu porodicu. To je bila prva privatna limuzina u Banjaluci", piše A. Karabegović za "Glas" 1968. godine.
(Ovaj tekst pronašli smo u saradnji sa arhivom Narodne i univerzitetske biblioteke RS u Banjaluci.Ukoliko vam se dopadaju priče iz stare štampe, zapratite "Priče iz naftalina" i na facebooku! LINK)