Tanganjika, danas poznata kao Tanzanija, prije nekoliko decenija bila svjedok jednom neobičnom i jedinstvenom događaju – epidemiji smijeha!
Tri djevojčice su 30. januara 1962. godine išle u školu u selu Kašaša i jednom momentu počele su da se smiju. Naravno, to i nije bilo ništa neobično… ali u ovom slučaju, smijeh je postao ozbiljan problem.
Naime, smijeh se jako brzo širio školom, pa je uskoro zahvatio 95 od 159 učenika koji su se grčevito smijali bez ikakvog razloga! Kod neke djece smijeh je trajao samo par sati, dok je kod druge trajao i do 16 dana. Zbog ovog neobičnog događaja, škola je zatvorena, a sva djeca su se vratila u svoja okolna sela.
Ubrzo nakon toga, epidemija se proširila i na susjedna sela. U aprilu i maju se smijalo više od 200 djece. Do juna, epidemija se proširila na druge škole, te zarazila dodatnih 50 učenika. U julu su zatvorene još dvije škole, a epidemija nije prestala sve dok nije zahvatila skoro 1.000 djece i zatvorila 14 škola – dok su nastavnici i odrasli samo nijemo i bespomoćno posmatrali, izvjestio je časopis "The Central African Journal of Medicine" u maju 1963. godine.
Do dan danas nije poznat pravi razlog zašto su se djeca nekontrolisano smijala bez prestanka. Čini se da se smijeh širio nasumice, poput virusa. Prema nekim istraživačima sela oko Kašaše su doživljavala povremene napade smijeha više od godinu dana, a možda čak i 18 mjeseci.
Vjeruje se da su djeca toga područja u to vrijeme bila pod velikim stresom – daleko većim od stresa tipičnih učenika – a epidemija smijeha je bila nusprodukt, nešto kao ventil za oslobađanje od stresa. Međutim, to je samo pretpostavka, a pravi uzrok je i dalje misterija. Trenutno je jedino medicinsko objašnjenje "masovna histerija" ili "masovna psihogena bolest".
Prema izvještajima, epidemija smijeha je bila sve, samo ne smiješna. Djecu je u potpunosti onesposobljavala da učine bilo šta, izazivala je snažnu bol, nesvjesticu, probleme sa disanjem, osip, kao i povremene napade plakanja.