Institucije koje se bave socijalnom zaštitom žena i djece suočile su se sa brojnim problemima početkom epidemije koronavirusom, ali su vrlo brzo prilagodile svoj rad vanrednom stanju.
Njihov, ionako težak rad, otežala je pojava virusa korona, a zaposleni su svojim požrtvovanim radom uspjeli svojim štićenicima olakšati dane izolacije.
Dom za omladinu i djecu bez roditeljskog staranja “Rada Vranješević” u Banjaluci, koji trenutno brine o 77 djece uzrasta od beba do studenata vjerovatno je imao najteži zadatak. Uz sve zabrane koje su bile na snazi trebalo je djeci obezbijediti sve što je neophodno i organizovati im dane kako bi što manje osjetili posljedice izolacije.
"Veliki je izazov djeci organizovati dan i u redovnim uslovima, a naročito u ovim vanrednim. Mi smo pojavom epidemije imali mjere zabrane izlaska iz doma dva mjeseca, bile su zabranjene posjete i ograničili smo izlazak djece samo na naše domsko dvorište. Ono nas je spasilo, jer je dvorište veliko, a imamo i sportske terene", rekao je za Mondo Vladimir Kajkut, direktor ovog doma.
Prema njegovim riječima sve snage su usmjerili da djecu animiraju kroz razne sportske aktivnosti, takmičenja, turnire i radionice na dnevnom nivou za mlađe. Neizostavna je, kako kaže, bila i psihološka podrška djeci.
"Sve vrijeme smo imali naše psihologe koji su zaposleni u domu u smislu psihološke podrške djeci i mladima u vezi sa situacijom u kojoj smo se našli. Ono što je pohvalno je da su djeca bila poslušna i maksimalno su ispoštovala mjere koje su bile na snazi”, izjavio je Kajkut I dodao da zbog toga nisu imali zaraženih.
U Domu “Rada Vranješević” su testirana i djeca i radnici i svi nalazi su bili negativni. Sa “popuštanjem” mjera zabrane na republičkom nivou, I štićenicima doma je od ponedjeljka dozvoljen izlazak van ustanove, ali sa ograničenjima.
"Pokušavamo da malo relaksiramo mjere, jer smo ustanovili da su i djeca postala malo nervozna na boravak u zatvorenom prostoru. Dogovorili smo da djeci omogućimo izlaz iz Doma, s tim da je ograničen na dva sata na dnevnom nivou uz pridržavanje svih mjera koje su donijeli nadležni", istakao je Kajkut.
Uz pomoć donacija fizičkih i pravnih lica, kao i institucija rad im je uveliko olakšan. Kompanija m:tel im je donirala televizore, tablete i telefone kako bi djeca mogla neometano pohađati nastavu na daljinu.
Zaštitnu opremu su dobijali od Instituta za javno zdravlje RS, ali i od savjesnih građana i privatnih firmi.
"Imali smo jednu veću donaciju od Republičke civilne zaštite, a bili smo prepoznati kao ustanova kojoj je potrebna pomoć, tako da nam od zaštitnih sredstava nije ništa nedostajalo", rekao je Kajkut i dodao da već prave planove za ljeto.
"Pratićemo stanje i vjerujem da ćemo ukidanjem vanrednog stanja i mi biti u mogućnosti popustiti mjere.Vidjećemo da li postoji mogućnost da djeca, kao što su ranijih godina, odu na more u Italiju. Ako ne, gledaćemo da napravimo razmjene sa drugim domovima, pa jednu grupu djece odvedemo na more u Crnu Goru, u njihov dom u Bijeloj, a druga grupa bi možda išla kod svojih srodnika", kazao je direktor ovog doma,
I Fondacija “Lara” iz Bijeljine, u čijoj nadležnosti je Sigurna kuća za žene i djecu žrtve nasilja, je uprkos problemima vrlo brzo organizovala rad pod posebnim mjerama zaštite. Kako je za naš portal rekla Radmila Žigić, na početku su najveći problem imali sa pronalaskom zaštitne opreme.
"Mi smo se na samom početku epidemije odlučili da radimo jer smo to željeli, a to je zahtijevalo određene mjere zaštite za koje smo se sami snalazili, jer je u početku bilo jako teško doći do maski, rukavica", rekla je Žigićeva i zahvalila radionici žena iz Lopara koje su im sašile i donirale 50 maski.
Prema njenim riječima, u Sigurnoj kući, su takođe na snagu stupile posebne mjere zaštite, prije svega smanjenje socijalnih kontakata.
"Prvo smo ograničili socijalne kontakte štićenica, osim onih obaveznih, koje se tiču suda, policije i socijalnih radnika, onoga što je direktno bilo u funkciji vođenja istrage, sudskog procesa ili ostvarivanja nekog hitnog prava. Djeca su naravno povučena iz škole i to je nametnulo da neke naše obaveze malo drugačije organizujemo. Morali smo više da se uključimo u dnevni rad u sigurnoj kući, da uključimo radno-okupacionu terapiju i da im objasnimo da je to sve za njihovo dobro i da im ispunimo vrijeme u periodu izolacije“, istakla je Žigićeva.
Smatra da su vrlo uspješno sve organizovali jer nisu imali nijednu zaraženu ženu u Sigurnoj kući, a ni među zaposlenima.
Međutim, sada se suočavaju sa povećanim brojem poziva na SOS telefon, te molbama za pravno savjetovanje i pomoć, isto kao Sigurna kuća u Banjaluci.
Centar „Zaštiti me“ se takođe vrlo uspješno „izborio“ sa mjerama koje je donijela epidemija koronavirusa, a jedno vrijeme njihov prostor je bio pretvoren u karantin. Zorica Kuzmanović Vasilić, direktorica ovog centra u razgovoru za Mondo izrazila je veliko zadovoljstvo kako djece, tako i centra da su vrlo uspješno realizovali nastavni plan i program.
"Djeca iz našeg internata su raspuštena kući, još 13. marta i mi smo nakon toga organizovali nastavu na daljinu, koju smo, u saradnji sa njihovim roditeljima vrlo uspješno realizovali", rekla nam je Vasilićeva, napominjući da im je bila značajna pomoć kompanije m:tel, koja je donirala opremu kako bi djeca iz ovog centra mogla pratiti nastavu.
Kad je u pitanju rad karantina u ovoj ustanovi, Vasilićeva tvrdi da su imali svu zaštitnu opremu te su i ovom izazovu uspješno odgovorili.
"Ono čemu se sada nadamo je da ćemo uspješno završiti godinu i da ćemo našu djecu primiti u centar sa početkom naredne školske godine", izjavila je Vasilićeva.
Aleksandra Štrbac, izvršna direktorica Udruženja građana "Zdravo da ste" kaže da su za vrijeme proglašenja pandemije i uvođenja prvih restriktivnih mjera morali da zaustave svakodnevni rad sa korisnicima, djecom i mladima, kako u Omladinskom centru, tako i u Resursnom centru za djecu i mlade u Dragočaju i u pet gradskih mjesnih zajednica gdje su inače aktivni.
‘’Pokušali smo u što kraće vrijeme da aktivnosti preselimo u virtuelni prostor, prije svega želeći da budemo na usluzi našim članovima i korisnicima i da održavamo kontakte sa njima. U Resursnom centru smo komunicirali sa oko 50 korisnika, od kojih je većina školskog uzrasta pa smo im pomagali da savladaju aplikacije i nove načine komunikacije, organizovali viber grupe i zoom grupne sastanke na različite teme a organizovali smo i podršku u učenju za nastavu iz matematike za manju grupu djece.”
Sa partnerima iz drugih evropskih zemalja pokrenuli su Međunarodni omladinski centar, na društvenim mrežama, putem kojih su se sami mladi angažovali na kreiranju sadržaja koji su bili korisni svima, kako za provođenje vremena u izolaciji tako i u smislu edukacije o novonastaloj situaciji.
“Takođe smo imali i pozive od nekih škola te smo pomogli da se obebijedi oprema za đake koji nisu imali uslova da prate online nastavu, komunicirali smo sa kolegama i drugim organizacijama u okviru mreža u kojima smo aktivni a tu su prije sve ga mreža omladinskih centara M.O.C.A.R.T i mreža "Snažniji glas za djecu" sa kojima smo analizirali i pratili stanje sa aspekta položaja naših korisnika a i stanja u civilnom sektoru uopšte".
Aleksandra objašnjava da se na rad centra ova kriza odrazila ozbiljno jer su u vrijeme socijalne izolacije metode rada i principi djelovanja morali biti preispitani
“Mi smo se godinama borili da odvojimo djecu od ekrana i da ih uključimo u aktivnosti koje su razvojno korisnije, a sada smo se našli u situaciji da osnovne kontakte ostvarujemo preko tih istih ekrana“.
Dodaje da su se trudili i djelimično i uspjeli da uključe zaposlene osobe u nevladinom sektoru u mjere podrške vlade, jer su donatori različito reagovali na situaciju, neki su se povlačili neki prosto zamrzli statuse i aktivnosti, a javni pozivi na lokalnim i višim nivoima koje su koristili za rad su bili odgođeni na neodređeno vrijeme.
“Sve je to cijeli sektor dovelo u jako lošu i neizvjesnu situaciju čije ćemo posljedice osjećati još dugo. Takođe, obzirom da su naša ciljna grupa djeca i mladi, zabilježili smo niz kršenja prava djeteta i uskraćivanje društvene zaštite najranjivijim grupama, te sada pripremamo i neke inicijative koje ćemo uputiti nadležnima u cilju zaštite tih prava. “
U Zdravo da ste smatraju da se nije nije vodilo dovoljno računa o najboljem interesu djece i da se uvođenje mjera nije promišljalo sa aspekta njihovog uticaja na djecu.
‘’Imali smo i situacije u kojima su se npr. vozači kamiona solidarisali i organizovali da iz ruke u ruku, nabavljaju lijekove iz inostaranstva za djecu čije je zdravlje zavisilo od toga. O ovome se moralo voditi računa pri zatvaranju granica, a opšta situacija sa manjkom informacija i uopšte smanjenim prostorom za komunikaciju je ove porodice ostavila na cjedilu. Sva ova i mnoga druga iskustva prikupljamo i nadamo se da će nam bar kao iskustvo biti od koristi, u smislu izrađivanja protokola i mjera koji neće dozvoliti da se ovakve i slične situacije dešavaju ponovo.”
Sa radom će nastaviti, dodaje Aleksandra Štrbac, čim dobiju sigurnosne instrukcije.