Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković izabran je u nedjelju 15. decembra za predsjednika Partije demokratskog progresa (PDP).
Stanivuković je tako postao treći predsjednik od osnivanja PDP-a, naslijedivši Branislava Borenovića koji je strankom upravljao od 2015. godine, a na to mjesto došao nakon Mladena Ivanića, osnivača i prvog predsjednika stranke.
PDP je osnovana 1999. godine. Stanivuković je tada imao samo šest godina, a već sa devet - reći će u intervjuu za Mondo 2017. godine - znao je da će se baviti politikom.
"Ovo je moj životni san i životno djelo", izjavio je tada.
Draško Stanivuković je rođen 21. maja 1993. godine u Banjaluci, a smatra se da je aktivističku karijeru koja podrazumijeva bavljenje politikom, na ovaj ili onaj način, započeo u 18. godini.
Prvi put se zvanično za političku funkciju kandidovao 2014. godine kada nije dobio dovoljno glasova da postane poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Dvije godine kasnije osvaja nešto više od 2.000 glasova na Lokalnim izborima i postaje najmlađi odbornik u istoriji Skupštine grada.
Svoj ubrzani politički usput nastavlja već nakon dvije godine, ne dovršivši mandat u lokalnom parlamentu i 2018. godine postaje narodni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske sa skoro 20.000 osvojenih glasova.
Sve to vrijeme, od prvih dana aktivizma na Petrićevcu, Stanivuković je skoro neprestano angažovan na terenu u različitim poduhvatima i aktivnostima koje agresivno promoviše na rastućim društvenim mrežama (Fejsbuk i Instagram) i na taj način postaje prvi političar u Republici Srpskoj i BiH koji iskorištava ove alate za politički uspon.
Nakon početnih, većinom lokalnih i humanitarnih akcija, on se profiliše u potpunosti kao opozicioni aktivista i političar koji svu svoju energiju i ideje usmjerava na borbu protiv vlasti na različitim nivoima.
On kida rukama asfalt lošeg kvaliteta, pojavljuje se na svakom gradilištu i svakom skupu, organizuje proteste ili učestvuje na njima, a u Narodnoj skupštini provocira Milorada Dodika, dobija udarac od Dragana Lukača i uz Jelenu Trivić i Nebojšu Vukanovića postaje udarna igla političke opozicije mijenjajuću dotašnji način političke borbe, kampanja i komunikacije - na gore, složiće se većina posmatrača.
Na tom talasu Stanivuković na lokalnim izborima 2020. u Banjaluci kao kandidat koalicionih partija PDP i SDS odnosi pobjedu nad Igorom Radojičićem i postaje gradonačelnik, srušivši vlast SNSD-a nakon 20 godina.
Na toj poziciji u prvim mjesecima i godinama nastavlja po starom, organizujući akcije "rušenja nelegalno izgrađenih objekata", proteste zbog pojedinih mjera protiv korona virusa itd.
U drugoj polovini mandata mijenja ploču i promoviše sebe kao "razumnog gradonačelnika" koji "mora i želi" da sarađuje sa republičkom vlašću sa kojom Grad Banjaluka ostvaruje nekoliko zajedničkih krupnijih projekata (sada su ponovo tačka sporenja).
U tom periodu razilazi se sa glavnim političkim saborcima (ili oni s njim) Trivićevom (koja napušta PDP) i Vukanovićem, koji ga smatra Dodikovim saradnikom i izdajinikom.
Poslije nove pobjede na izborima u Banjaluci (u oktobru ove godine) Stanivuković u okruženju u kojem još nije formirana gradska vlast ponovo pomjera svoju političku kazaljku prema imidžu žestokog opozicionara, a posebno nakon što je Vlada RS odlučila da promijeni način podjele novca koji lokalne zajednice dobijaju po osnovu PDV-a.
Nakon tri protesta u Banjaluci krajem prošle nedjelje, Stanivuković ostaje jedini kandidat za predsjednika PDP-a, stranke sa kojom je - treba napomenuti - imao toplo-hladan odnos jer uvijek vodio i volio da vodi samostalnu i "pro-Stanivuković" politiku, brendirajući sebe kao poseban politički faktor u odnosu na matičnu stranku.
U pomenutom intervjuu od prije sedam godina Stanivuković je rekao da svoj politički subjekat "više zamišlja kao pokret jer mu je pojam stranke odbojan".
"Pokret koji bi bio usmjeren ka izbornom procesu, učešću u vlasti i donošenju odluka. U tom pokretu bili bi ljudi koji nisu ranije bili stranački aktivni, koruptivni i ukaljani", maštao je mladi odbornik prije nekoliko godina.
O opoziciji je nekada imao sasvim drugačije mišljenje.
"Ne bih sve uspio sam i uz mene je svakog dana sve veći broj ljudi. Ljudi mi priđu i kažu „hoćemo da se učlanimo u tebe“. Ne žele ni PDP, ni SNSD niti neku drugu stranku. Tek kada sam ušao u politiku, shvatio sam koliko su i pozicija i opozicija trule i šuplje", govorio je.
Iz SNSD-a su izbor novog lidera prokomentarisali opaskom da je nekadašnja "stranka intelektualaca i profesora" postala "stranka neobrazovanih bogataša". Draško Stanivuković je završio osnovnu školu i banjalučku gimnaziju, a nakon toga upisao je Ekonomski fakultet gdje je formalno još uvijek student. Potiče iz imućne porodice i poznato je da to ne krije.
"Imam sreću da sam u teškim vremenima odrastao u porodici u kojoj je svaki član zaposlen i da imamo svoju firmu. Preduzetnici smo od mog pradjeda, unazad stotinu godina, pa do danas. Ja sam neko ko ne glada pozicije ni funkcije. Mene to ne nadahnjuje. U politiku sam ušao sa višim ciljem i idealom. Mogu godišnje ići sedam puta na more i 12 puta na zimovanje. Ja to ne krijem, to je istina, ali ja to neću. Ove godine nisam otišao ni na bazen, niti želim. Uživam u ovome što radim, kada mi ljudi priđu na ulici i zagrle me", rekao je u u intervjuu za Mondo 2017. godine.
Svoje ambicije takođe ne krije, a značenje akronima PDP je za potrebe današnje sjednice glavnog odbora stranke promijenio u "promjene danas počinju". U političkoj javnosti smatra se da će nesumnjivo sve što je u njegovoj moći uraditi, iduću stazama onog svog "sna", da se kandiduje za predsjednika Republike Srpske 2026. godine.
(MONDO)