Baba Anujka, "banatska vještica", unesrećila je i usmrtila više od 100 ljudi početkom dvadesetog vijeka zahvaljujući svojoj vodici koja je sadržala najopasnije otrove.
Selo Vladimirovac je pitomo banatsko selo na pola puta između Vršca i Pančeva, koje se zbog jedne misteriozne žene upisalo na mapu svjetskog kriminala.
Crnu sjenku nad to naselje bacila je baba Anujka - prvi serijski ubica na ovim prostorima i jedna od najsurovijih trovačica na svijetu.
"Banatska vještica" - baba Anujka (Anujka di Pištonja), unesrećila je i usmrtila više od 100 ljudi zahvaljujući svojoj vodici, koja je sadržala najopasnije otrove, kao što su arsen, tatula, živa, a ponekad i mišomor.
Prema riječima svjedoka, trovačica je bila visokointeligentna, zbog čega su bile potrebne decenije kako bi se otkrila njena zlodjela.
Kako je sve počelo od slomljenog srca
Podaci o ranom životu Anujke su nepouzdani. Prema nekim izvorima, rođena je 1838. godine u Rumuniji u porodici bogatog stočara, a preselila se u Vladimirovac u Banatskoj vojnoj krajini Habzburške monarhije oko 1849. Tvrdila je da je rođena 1836. godine.
U Pančevu je pohađala privatnu školu sa djecom iz bogatih porodica, a kasnije je živjela u kući svog oca. Navodno je postala mizantrop sa 20 godina nakon što ju je zaveo mladi austrijski vojni oficir. Od oficira je dobila sifilis prije nego što ju je napustio slomljenog srca.
Nakon toga, tražila je osamu i počela da pokazuje interesovanje za medicinu i hemiju. Govorila je čak pet jezika, a kasnije se udala za vlasnika imanja Pistov ili di Pištonja sa kojim je imala 11 djece, od kojih je samo jedno preživjelo do punoljetstva. Bio je mnogo stariji od nje i umro je nakon 20 godina braka. Nakon što je postala udovica, Anujka se vratila izučavanju hemije, pa je napravila laboratoriju u jednom krilu svoje kuće.
"Koliko je težak ovaj problem?"
Bila je moćna vračara i mnogi iz Banata, ali i šire obraćali su joj se za pomoć, da bi nešto kasnije mnogi od njih umrli u najvećim mukama.
Anujka je bila poznata kao neko ko je, navodno, mogao da riješi ljubavne probleme, liječi bolesti, spasava muškarce od odlaska u vojsku, ali i da po narudžbini ubije. Kako kažu seljani, ukoliko bi neko poželio da ukloni svog naprijatelja, obratio bi se upravo baba Anujki, koja bi im davala otrovnu vodicu.
Koliki je bila stručnjak i poznavalac otrova najbolje dokazuje to što je na osnovu količine opasne supstance mogla tačno da utvrdi kada će žrtva umrijeti.
Prema podacima, za pravljenje otrovnih smjesa ključna joj je bila težina žrtve. Na pitanje o problemu Anujka bi pitala svog klijenta: "Кoliko je težak ovaj problem?", što je značilo: "Кolika je tjelesna masa žrtve?"Potom je mogla da izračuna potrebnu dozu.
Anujkine žrtve su obično bili muškarci, od kojih je većina bila mlada i inače zdravi. Njeni klijenti su kasnije na suđenju tvrdili da nisu znali da njena "čarobna voda" sadrži otrov, ali da su vjerovali da Anujka ima neku natprirodnu moć da ubija ljude koristeći magiju.
Napicima Anujke ubijeno je između 50 i 150 ljudi.
Mnogi naivni seljaci dolazili su kod nje kako bi im pomogla u rješavanju zdravstvenih problema, a kasnije bi umirali u najvećim mukama.
Imala svoje zle sljedbenice
Koliko je bila moćna govori i podatak da je imala svoje učenice, ali i sljedbenike, koji su išli po drugim mjestima, obigravali oko nesrećnih porodica i nudili im pomoć baba Anujke i njenu čudotvornu vodicu.Te iste porodice su, umjesto rješenja problema, doživljavale tragedije.
Vladimirovac je više od pedeset godina strijepio od nje, zbog čega su joj mnogi ukazivali veliko poštovanje i klonili je se, samo da im ne bi naudila. Sumnjalo se da ima natprirodne moći, a suština njene aktivnosti se zapravo zasnivala na varanju i trovanju ljudi, što je dugo bilo teško dokazati zbog njene mudrosti i lukavstva.
"Kada bi klijent došao kod nje, zahtjevala bi da joj donese bijelu i crnu kokošku, pepeo i razno bilje. U misterioznoj tišini ubacivala bi sastojke u vodu i šaputala neke nerazumljive riječi. Krajnji rezultat bi bila vodica", pričali su svjedoci.
Đavolju vodicu, kako su je zvali, naplaćivala je debelo, a njeni zločini dugo nisu mogli da se dokažu, jer su rođaci i osobe koje su naručivale tečnost često kasnije odbijali obdukcije i svjedočenja, tvrdeći da ništa ne znaju.
Na taj način su se zavađeni članovi porodica u borbama oko nasljedstva rješavali svojih "neprijatelja", a zatim su odbijali obdukciju i prikrivali Anujkina djela.
Strijeljanje djevojaka i misteriozna smrt
Međutim, Baba Anujka je uhapšena nakon što je svojim napitkom otrovala imućnog seljanina, zbog čega je pokrenuta ozbiljna istraga, koja je pokazala da je Anujka bila sve samo ne obična vračara.
Utvrđeno je da su žrtve imale ogromne količine arsena u organizmu, što je bio dovoljan dokaz da Anujka bude izvedena pred pančevački sud i osuđena na 15 godina zatvora.
Suđenje je počelo juna 1929. u Okružnom sudu u Pančevu, a iste godine u julu je stigla i presuda. Anujka di Pištonja je tada imala 90 godina.
Ekshumacijama je utvrđeno da se u mnogim leševima nalaze otrovne čestice arsena i žive, a jedna neisplaćena učenica je pristala da svjedoči o Anujkinim zločinima. Sve Anujkine sljedbenice su strijeljane 1945. godine.
Prema nekim izvorima, Anujka je puštena na slobodu u 98. godini, nakon osam godina zatvora zbog starosti i umrla dvije godine kasnije u svojoj kući u Vladimirovcu, kada je imala oko 100 godina.
Prema drugim izvorima, u požarevačkom zatvoru je bila sve do početka Drugog svjetskog rata u Srbiji, kada su je njemački vojnici pustili iz tamnice. Prema ovim izvorima, živjela je 104. godine.
(Mondo)